GASTRO FEST U ETNO SELU BOCANJEVCI
photo by Vladimir Vazdar
Bocanjevci su najudaljenije prigradsko naselje grada Belišća. Od Belišća su udaljeni desetak kilometera, isto toliko od Valpova. Sve do prije nekoliko godina, dok nije napravljena cesta koja povezuje Bocanjevce sa Vinogradcima iz administrativnog centra – Belišća se do prigradskog naselja – Bocanjevaca moglo asfaltnim putem isključivo preko područja drugoga grada – Valpova. No dobro, što se teritorijalno – administrativnog ustroja Lijepe naše tiče ima tu još većih apsurda; primjerice pustara Zlatna Greda u kojoj se nalazi istoimeni eko centar koji je prošle godine osvojio nagradu za top destinaciju kontinentalnog turizma nalazi se u općini Bilje, a sa svih strana je okružena teritorijem općine Kneževi Vinogradi!!! Sada su Bocanjevci asfaltom povezani sa matičnim gradom, ali su i dalje u prometnom smislu slijepo crijevo. Kada dođete u Bocanjevce možete se ili okrenuti nazad i vratiti se asfaltiranom cestom za Belišće ili Valpovo ili nastaviti prtenjakom za Zelčin ili Marjanske Ivanovce.
Ali baš zbog te izolacije i teške dostupnosti Bocanjevci su uspjeli sačuvati duh nekih starih vremena i tradiciju u znatno većoj mjeri nego neka urbanizirana sela blizu većih gradova ili smještena duž važnijih prometnih putova. Upravo zbog toga razloga Bocanjevci su od strane lokalne turističke zajednice brendirani kao etno selo! Treće je to selo sa službenim prefiksom etno u istočnoj Hrvatskoj nakon nadaleko poznatog Karanca i Gajića i prvo takve vrste u Slavoniji (Karanac i Gajić su locirani u Baranji).
Koncept etno sela je zamišljen kao oblik ruralnog turizma koji se naslanja na tradiciju i baštinu, očuvanu prirodu, tradicionalne proizvode, oživljavanje tradicijske proizvodnje i obrta te obnovu izvornih tradicijskih kuća i ostalih objekata.
U Bocanjevcima možete doživjeti duh minulih vremena i stare Šokadije. Za putnike namjernike u selu su na raspolaganju dvije etno kuće; “Stepina kuća” Agice Tomac i “Apin dvor” Igora Mihaljevića.
1988. godine snimljen je kultni film “Sokol ga nije volio” sa Fabijanom Šovagovićem u glavnoj ulozi, a malo je poznato da je Sokol bio upravo iz Bocanjevaca. Pravo ime mu je bilo Gavran, a vlasnik mu je bio Bocanjevčanin Šimo Grgić.
photo by Dubravka Novak
U subotu, 13. Svibnja održan je treći gastro fest u etno selu Bocanjevci.
Gastrofest je zamišljen kao revija autohtonih jela i okupio je osim lokalnih udruga i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i renomirane ugostitelje poput Vladimira Škrobe – Baje, vlasnika restorana Baranjska kuća u prvome selu sa prefiksom etno – baranjskom Karancu. Sudjelovali su i firma “Gastro Gudlin” poznata po kobasici od ribe – ribasici, konoba “Kujundžić” iz Subotice prezentirala je Bunjevačke specijalitete, potom udruga vinogradara i vinara “Martinovo Brdo” iz Gajića, te brojni drugi.
Udruga “Kotličari” iz Belišća pripremala je čak tri specijaliteta: Iš fiš, gulaš od zečetine i grah iz ćupa!
Vrijeme je bilo nepredvidljivo; čas sunčano, čas oblačno, čas kišovito, čas vjetrovito, no to prisutnima nije nimalo pokvarilo zabavu, a za dobru atmosfetu se pobrinuo i voditelj Davor Dretar Drele!
photo by Vladimir Vazdar
U revijalnom dijelu programa predstavili su se renomirani proizvođači kulena poput Brkića, Vincetića i Novosela, te kozjih sireva poput Lehkija i Đurkovića. Od vinara bio je prisutan Dobrovac iz Belog Manastira. Gosti iz Biograda na moru i Konavala unijeli su svojim gastrospecijalitetima dašak mediterana u ravnu Panoniju. Njima je društvo pravio majstor kotliča Josip Delač koji se pobrinuo da se osjećaju kao kod kuće.
About Author
