Baraber: od pogrde do ponosa

Da li su baraberi navijači nogometnog kluba „Belišće“, zaljubljenici u adrenalin i avanturističke sportove na otvorenom, svi Belišćani ili pak samo žitelji užeg centra grada, šokački bezemljaški sinovi, fanovi modne linije Baraberica ili svi oni zajedno?

Belišće je osnovano 1884. godine od strane dviju obiteljskih poduzeća Guttmanovih, cislajtanijske Edmund & I. Gutmann iz Beča i translajtanijske S.H. Gutmann iz Velike Kanjiže.

Već 1893. godine naselje ima preko 1000 stanovnika, zajedno sa poštom, željeznicom, štedionicom…

Belišće na prijelazu 19. u 20. stoljeće je bilo svojevrsni melting pot,  mjesto gdje su se spajali i prožimali različiti narodi sa različitima jezicima i kulturnim tradicijama, radničko naselje na periferiji velikoga Austro – Ugarskog Carstva sa jasno izraženom društvenom stratifikacijom. Nacionalna odrednica je počesto predstavljala i klasnu odrednicu: na vrhu piramide, kao vlasnici su bili Židovi Aškenazi utjelovljeni u obitelji Gutmann, inženjeri i upravnici su bili ponajviše Nijemci i Česi, strojovođe, predradnici i činovnici glavninom Mađari, a nekvalificirana radna snaga koja je obavljala najteže i najopasnije poslove bile su hrvatske narodne mase, uključujući lokalne Šokce, a u kasnijim valovima doseljavanja i Ličane, Zagorce, Hercegovce, Dalmatince, i ostale, kao i srodne slavenske narode iz K.u.K. Monarhije Slovake, Srbe, Poljake, a po okončanju prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Imperije i Ruskog Carstva naseljavaju se Rusi iz tadašnjeg novoformiranog Sovjetskog Saveza.

Sa širenjem industrijske proizvodnje i potrebama za novom radnom snagom u Belišće je pristizalo stanovništvo iz okolnih sela, kao i iz svih područja Austro-Ugarske Monarhije.

Tu treba razlikovati tri vrste doseljenika: Šokci iz okolnih sela koji su bivali prisiljeni zaposliti se kao industrijski radnici kad su bili izuzeti iz naslijeđivanja zemlje, radnici iz pasivnih krajeva koji su pristizali naprosto trbuhom za kruhom, te Ruse koji su dolazili kao politički imigranti nakon raspada Ruskog Carstva, te pobjede boljševika i poraza bijelih u ruskom građanskom ratu.

Jezik elite je u to vrijeme bio njemački kao lingua franca Austro-Ugarske Monarhije. Budući da su novopristigli radnici bili najčešće bez ikakvih kvalifikacija i imovine, te su živjeli isključivo od najamnog rada, nerijetko sa problematičnom prošlošću u svojim ishodišnim krajevima lokalna industrijska elita na čelu sa obitelji Gutmann i germanofonim inženjerima, koji su i regrutirali navedene radnike nadjenula im je kolektivni naziv baraberi.

U austro–bavarskom narječju gornjonjemačkog jezika kojim je govorila i belišćanska industrijska elita riječ baraber označava nekvalificiranog, pomoćnog građevinskog radnika, a smatra se da dolazi kao skraćenica riječi bauarbeiter. Termin je imao pogrdno značenje jer je u to vrijeme službeni naziv za pomoćnog ili nekvalificiranog radnika bio Hilfsarbeiter u Austriji ili Bauhelfer u Njemačkoj. U austro-bavarskom govornom području termin baraber se koristio čak i kao uvreda! Barabern je glagol koji znači naporno raditi ili raditi zemljane radove.

Prema Dudenovom riječniku stranih riječi termin baraber  ušao je u njemački jezik iz talijanskog i prvotno je označavao pomoćnog radnika sa talijanskog govornog područja koji ne priča njemački jezik, sa sumnjivom prošlošću; naime riječ barabba  u talijanskom jeziku označava lopova ili skitnicu, a baraber je germanizirani oblik riječi barabba.

U talijanskom jeziku barabba označava nitkova, propalicu, lopova, razbojnika, nevaljalca, a u talijanski jezik je termin barabba ušao iz hebrejskog jezika. Baraba je ime razbojnika osuđenog na smrt koji je prema Novom zavjetu, Evanđelju po Marku na zahtjev gomile pomilovan da bi bio raspet Isus Krist za kojeg je rimski namjenik Palestine Poncije Pilat predložio da bude pomilovan.

Sve donedavno, mnogi Belišćani su odbijali da ih se naziva baraberima, posebice oni koji su živjeli izvan centra grada; oni su baraberima smatrali žitelje centra, a pri odlasku u centar  običavali su govoriti da ‘idu u Belišće’, kao da žive na nekoj nedefiniranoj periferiji.

Belišćani koji su živjeli izvan centra grada u stambenim kućama nerijetko su Belišćane iz centra koji su živjeli u stambenim zgradama posprdno nazivali baraberima i/ili gajbašima, na taj način etiketirajući ih kao nepoduzetne i inertne, imputirajući im da je u vremenima  socijalističkog samoupravljanja, kada je svaki radnik mogao sagraditi kuću za stanovanje, njima vrhunac samoodricanja bilo čekanje na listi za dodjelu društvenog stana.

Na taj način su se stanovnici belišćanske periferije – u kojoj je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, u velikom općedruštvenom građevinskom zamahu sagrađeno uistinu puno lijepih naselja, sa prostranim i modernim stambenim kućama, – distancirali od stanovnika centra koji su živjeli u višestambenim zgradama, smatrajući se poduzetnijim i superiornijim.

Tek koncem osamdesetih godina, sa osnivanjem navijačke skupine Baraberi, termin ulazi u masovniju uporabu i širi se i na ostale žitelje Belišća, a osnivanjem Kluba pustolovnih sportova „Baraber extreme team“, termin nadrasta okvire grada Belišća i prigradskih naselja, te čak postaje i internacionalan.

Kao što je već rečeno izvorno je riječ baraber označavala poziciju građanina na ljestvici društvene hijerarhije, radnika koji priča drukčijim jezikom od jezika svojih poslodavaca, potom mjesto i vrstu prebivanja na relacijama centar/periferija i stambena zgrada/stambena kuća, a u masovniju uporabu ulazi 1989. godine sa osnivanjem navijačke skupine nogometnog kluba  „Belišće“ – Baraberi. Budući da je u tim turbulentnim vremenima, neposredno nakon izlaska Republike Hrvatske iz Jugoslavije NK Belišće igralo u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, dolazi do popularizacije navijanja i samim time raste i navijačka skupina, te se ime Baraber širi i postaje popularnije u svim dijelovima grada.

Slijedeća institucionalizacija termina baraber zbiva se 2008. godine kada skupina mladih entuzijasta osniva Klub pustolovnih sportova „Baraber extreme team“, udrugu za sportove u prirodi i ekologiju. U nazivu udruge sadržan je dualitet: budući da gotovo sve svoje aktivnosti klub ima u prirodi, te su članovi kluba svjesni potrebe očuvanja i unapređenja čovjekove prirodne okoline klub se bavi i ekologijom.

‘Pustolovni baraberi’ su  popularizirirali i omasovili praktički dotad marginalne sportove na ovom području (biciklizam, treking, kanuing, pustolovne utrke), a u konačnici to je i promijenilo kulturu provođenja slobodnog vremena lokalnog stanovništva.

‘Ekstremni baraberi’ su organizirali prvu pustolovnu, kao i prvu treking utrku u Slavoniji.

Pet godina zaredom organizirali su međunarodnu pustolovnu utrku Baraber Adventure Race, koja se svake godine u periodu od 2010.-2014., početkom svibnja, povodom obilježavanja dana grada,  održava na području Belišća i šire okolice. Pustolovna utrka predstavlja kombinaciju trčanja, orijentacije u prostoru, biciklizma, plivanja, veslanja i zadataka iznenađenja (spuštanje užetom, gađanje lukom i strijelom, piljenje trupaca, preplivavanje rijeke), a sudionici utrke se natječu timski (u paru), gdje je cilj u što kraćem vremenu proći sve zadane točke stokilometarske utrke.

Treking je relativno noviji sport u Hrvatskoj, a predstavlja kombinaciju trčanja, planinarenja i orijentacije u prostoru. Sudionici se natječu individualno, a cilj je uz pomoć zemljovida i kompasa u što kraćem vremenu proći sve zadane točke utrke. Sa Papuk trekom  Baraberi su napravili prvi iskorak u organizaciji eventa izvan matičnog područja, a nedugo nakon toga uslijedio je i drugi korak u vidu organizacije utrke Krndija trail.

Papuk i Krndija predstavljaju idealnu kulisu za trek&trail utrke kakva ne postoji na području Belišća, sa svojim razvedenim grebenima i uvalama, bujnom vegetacijom, karakterističnom florom i faunom, uz obilje izvorske vode, gustu mrežu putova i ostatke kulturne baštine poput srednjovjekovnih građevina našičkog Bedem grada, Ružica grada i Starog grada.

Osim tih eventa klub organizira i Barabersku veslačku ligu, Belišćanski cener, Baraber X duatlon.

Upravo je Baraber extreme team proširio identitetski termin baraber izvan područja grada Belišća, pa čak ga i internacionalizirao. Od stotinjak punopravnih članova samo je trećina s područja Belišća, a na sunčanoj strani Alpi, u Republici Sloveniji egzistira dvadesetak ‘barabera’, iako pustolovni sportovi u Sloveniji imaju puno veću tradiciju nego u Hrvatskoj.

Najnovija institucionalizacija imena baraber dolazi osnivanjem poduzeća Baraberica city brand u travnju 2016. godine. Osim udruge navijača i sportskog kluba od tada postoji i još jedna vrsta pravnog subjekta koji u korijenu svoga imena ima termin baraber. Motto Baraberica city brand je “brend inspiriran gradom kroz jedan drugačiji i zanimljiviji način!”

Baraberica City Brand je novi brend na tržištu inspiriran ljubavlju prema Belišću i njegovim stanovnicima. Iako je naziv brenda žensko ime osnivač brenda naglašava da su proizvodi iz asortimana namijenjeni svim Baraberima, Barabericama i onima koji se tako osjećaju te naravno onima koji su nažalost, iz različitih razloga, morali otići iz grada. Natpisi na majicama su nastali prema kultnim belišćanskim ulicama, naseljima, obilježjima i običajima. Kako bi cijela slika brenda bila zaokružena koriste proizvode belišćanskih tvrtki za pakiranje i poslovanje te podržavaju ekološku osvještenost i društveno odgovorno poslovanje, koristeći papirnu ambalažu podložnu recikliranju

Kao što smo iz prethodnog teksta vidjelu termin baraber je od pejorativnog značenja s vremenom postao brend sa kojim se identificiraju: ljudi se učlanjuju u Barabere, pod tim imenom navijaju na nogometnim utakmicama, organiziraju sportska natjecanja, nose odjevne predmete marke Baraberica city brand i slično.

Počesto se kaže da je ono što purger znači za Zagrepčane, baraber znači za Belišćane, ali to je samo djelomično točno, jer termin purger nikada nije imao negativne konotacije za same Zagrepčane, niti je ikada nadrastao okvire grada Zagreba, a često se koristi da bi diferencirao izvorne Zagrepčane od dotepenaca, za razliku od termina baraber koji je nadrastao okvire Grada Belišća gdje je i sama distinkcija između autohtonih i došljaka nemoguća, jer su praktički svi žitelji došljaci, samo u različitim valovima, iz različitih kulturno – ekonomskih podneblja i s različitim motivima,  a pritom se pojam i internacionalizirao, iako je Belišće neusporedivo manji grad od Zagreba.