Baranjska už’na 2026. – tradicija, okusi i zajedništvo za istim stolom
Baranjska už’na 2026. u Jagodnjaku donijela je bogatu domaću trpezu, vina, pjesmu i ples u znaku baranjske tradicije i zajedništva.
U Jagodnjaku je Baranjska už’na 2026. još jednom pokazala koliko snažno gastronomija može povezati tradiciju, vino, lokalnu zajednicu i međugeneracijsko druženje. U organizaciji Udruge žena „Sretne i spretne“, predvođene predsjednicom Radmilom Stojković, općinska je dvorana pretvorena u veliku baranjsku trpezu na kojoj su se smjenjivali stari recepti, domaće slastice, vina Slavonije i hrvatskog Podunavlja te pjesma i ples.
Baranjska trpeza kao čuvar starih recepata
Na Baranjskoj už’ni stol nije bio tek mjesto posluživanja hrane nego središte cijelog događaja. Duga trpeza bila je ispunjena jelima koja pripadaju kuhinji ravnice i kućama u kojima se recepti još prenose s generacije na generaciju. Juha s domaćim noklicama, pečeno meso i krumpir, pohano, pržena riba, kupus, zapečene i punjene paprike, pečena crvena paprika s češnjakom, domaće tijesto, kruh i pogače samo su dio ponude koja je jasno pokazala zbog čega je manifestacija i pokrenuta.
Ideja Baranjske už’ne od početka je bila sačuvati od zaborava jela koja su pripremale prethodne generacije. Upravo je predsjednica Udruge žena „Sretne i spretne“ Radmila Stojković još pri prvim izdanjima manifestacije isticala važnost starih recepata i jela na kojima su generacije odrasle. Taj se koncept kroz godine razvio u prepoznatljiv gastronomski događaj koji okuplja goste i predstavlja jedan od autentičnijih načina upoznavanja baranjske kuhinje.
Domaće slastice i vina Slavonije i Podunavlja
Posebno mjesto pripalo je slasticama. Makovnjače i orahnjače, oblatne, kuglof, čokoladne i kremaste kocke, puslice s orasima, sitni suhi kolači i druge domaće slastice pretvorile su završetak ručka u zaseban gastronomski program. Upravo taj obilni, gotovo blagdanski pristup stolu možda najbolje opisuje duh manifestacije – ovdje se ne poslužuju simbolične porcije tradicije, nego se ona iznosi pred goste u punom obliku.
Uz hranu je prirodno došlo i vino. Za vinsku ponudu pobrinula se Graševina Croatica, koja okuplja i promovira vina Slavonije i hrvatskog Podunavlja. Rashlađene boce bijelih vina i roséa povezale su lokalnu gastronomiju s vinskim identitetom regije, a način predstavljanja vina podsjetio je na moderan, pristupačan stil vinske interpretacije kakvu njeguje sommelier Damir Zrno kroz suradnju s Graševinom Croaticom.
Baranjska už’na, međutim, nije završila posljednjim tanjurom. Kako je odmicalo poslijepodne, dvorana se iz prostora za ručak pretvarala u mjesto pjesme i plesa. Članice udruge u ljubičastim majicama i pregačama povele su kolo, pridružili su im se gosti, a atmosfera je iz gastronomskog druženja prirodno prešla u pravu seosku feštu.
Jedan od najupečatljivijih prizora bio je ples bake i unuka, jednostavan trenutak koji je u sebi sažeo smisao cijele manifestacije. Tradicija ovdje ne živi samo u receptima i jelima, nego i u zajedničkim trenucima, pjesmi, pokretu i prijenosu iskustva između generacija.
Jagodnjak pritom nudi i povijesni sloj koji nadopunjuje gastronomsku priču. U mjestu je rođen József Angster, poznati graditelj orgulja, čija je radionica u Pečuhu ostavila trag diljem srednje Europe. Takvi detalji podsjećaju da baranjska sela kriju mnogo više od onoga što se vidi na prvi pogled – povijest, običaje, vino, gastronomiju i ljude koji ih održavaju živima.
Baranjska už’na 2026. zato nije bila samo prezentacija tradicionalne hrane. Bila je to cjelovita slika Baranje – regije u kojoj se domaća kuhinja još uvijek priprema s razlogom, vino toči uz priču, pjesma kreće spontano, a zajedništvo se ne organizira protokolom nego nastaje samo od sebe.
U Jagodnjaku se tradicija nije izlagala. Ona se kuhala, posluživala, nazdravljala i plesala.
About Author
