KAKO JE VINARIJA SVIJETLI DVORI „SPASILA“ MARTINJE U BARANJI – TREBA LI BARANJI MASOVNA PROSLAVA BLAGDANA SV. MARTINA?

Blagdan svetog Martina uz Vinkovo jedan je od dva najveća vinogradarska blagdana, svečani trenutak u kojem se mošt simbolično pretvara u vino, te idealna prilika za vinoljupce da u njemu uživaju.

No što se tiče slavljenja Martinja u Hrvatskoj mora se naglasiti da je to manifestacija koja je duboko ukorijenjena prvenstveno u sjeverozapadnom dijelu zemlje. U obalnom dijelu zemlje, kao i na njenom sjeveroistoku ovaj blagdan se obilježava tek sporadično. Najistočnija masovna proslava Martinja održava se u Kutjevu, a ako idemo dalje prema krajnjem istoku zemlje sve je teže naići na pravu proslavu Martinja, pa tako niti Baranja nije iznimka.

U subotu, dva dana prije samog blagdana lutao sam Baranjom, surducima njene vinske prijestolnice – Zmajevca i nabasao srećom na jedan otvoren vinski podrum – onaj obitelji Zajec, točnije na kušaonicu koja se nalazi nasuprot gatora. I u nečem što bi nekima trebalo biti uobičajeno pokazali su se ipak kao avangarda.

A u kušaonici mlada i agilna gazdarica Dahlia Zajec koja se za razliku od stotinjak tisuća njenih vršnjaka koji su trbuhom za kruhom otišli u Njemačku unatoč tome što je tamo i rođena odlučila vratiti u Hrvatsku, pa sada upoznaje „čari“ hrvatske administracije. Umjesto povratničke dobrodošlice šetnja od šaltera do šaltera zbog naizgled banalnih stvari. Ali to je već druga priča koja se tematski ne uklapa u ovaj portal posvećen lepršavim vedrim temama koje se zajednički mogu svesti pod jednu odrednicu – hedonizam.

Ni nedaće sa hrvatskom birokracijom nisu uvijek vedru Dahliu  pokolebale da sve svoje goste dočekuje sa osmijehom, pa tako i ekipu veselih Zagrepčana koja je taj vikend boravila u njihovoj kući za odmor.

Nakon što smo otvorili i načeli njihov rose cuvee brzo smo ušli u razgovor, ne kažu uzalud da je vino najbolji „socijalni lubrikant“. Ekipa je to koja učestalo putuje u potrazi za nekim novim i autentičnim iskustvima, pa mi je bilo drago da mogu s njima podijeliti svoje spoznaje akumilirane tijekom bezbrojnih lutanja svim zakutcima Baranje.

Kažu da ih je Baranja oduševila, što mi je kao bloggeru posvećenom popularizaciji baranjskih znamenitosti iznimno drago, ali isto tako kažu i da im nedostaje sadržaja, prvenstveno onih autentičnih. Tješim ih da se nisu informirali na pravom mjestu i upućujem na ovaj portal. Kažu da su očekivali veću feštu za Martinje, a ja im govorim da se u Baranji slavi Vincekovo, kao glavni vinogradarski blagdan, a Martinje tek sporadično, uostalom kao i u cijelom Podunavlju.

Ne odustaju: „Trebali biste otvoriti vinske podrume za Martinje“. Izbjegavam komentar vodeći se rutiniziranom krilaticom „gost je uvijek u pravu“, ali mislim u sebi: „Pa Majka Vina si može priuštiti i taj luksuz da ignorira Martinje, jer ovdje se vino pravilo i pilo i prije no što je sveti Martin rođen i djelovao, osim toga zašto robovati nekim određenim danima, datumima, zašto se ukalupiti?“

Baranja osim Vinceške – blagdana sv. Vinka koji se tako naziva samo u Baranji ima i sjajne „nove“ manifestacije Gator fest i Vinski maraton i to je ono autentično što Baranja – Majka vina pruža vinoljupcima. Vinski maraton nakon prerastanja u masovnu manifestaciju počeo se po metodi copy paste širiti i drugim hrvatskim vinogorjima, pa je vrijedna ekipa iz udruge Surduk taj naziv bila prisiljena zaštititi i u Zavodu za intelektualno vlasništvo.

Ok, u Baranji se ne slavi masovno Martinje, ali to nije niti tradicija ovog ozemlja. Tek nekolicina malih vinara sa zapadnih (Beli Manastir) i sjevernih (Popovac) obronaka Banskog Brda, porijeklom iz Zagorja i Međimurja uistinu drži do toga, prvenstveno zato što su to donijeli sa sobom iz prijašnjeg zavičaja. Ali riječ je o malim vinarima i privatnim feštama lišenih komercijalnih ambicija.

Zanimljivo je i to što je svetac zaštitnik jedinog baranjskog grada – Belog Manastira upravo Sveti Martin, a čak je jedno vrijeme bila aktualna i ideja da se grad preimenuje u Sveti Martin. Proslava dana grada uključivala je i obred posvete mladog vina.

Jedina organizirana i javno objavljena proslava Martinja u Baranji bila je u vinariji Svijetli dvori koja se nalazi u Karancu, nadaleko poznatom etno selu smještenom na krajnjim jugozapadnim obroncima Banskog Brda. Ova vinarija smještena na križanju Kolodvorske i ulice Nikole Tesle, odmah preko puta kultnog restorana Baranjska kuća u vlasništvu je bračnog para Novački; Olivera i Julijane Seleši Novački.

Relativno mlada, ali agilna vinarija trenutačno obrađuje 13 hektara vinograda koji se nalaze na visino od 160 do 200 metara na vinogradarskim položajima Hunjar, Nađlaz, Kamenac planina i Perešev brijeg.

Oliver i Julijana uvijek su otvoreni za nove ideje, pa su tako podržali svojim aktivnim sudjelovanjem između ostalog i osnivanje klastera zdravstvenog turizma Pannonian health, ali i stare ideje, koje su doduše nove na ovom ozemlju kao što je proslava Martinja.

Nakon obreda krštenja vina vlasnik vinarije Oliver Novački rekao je nekoliko riječi o ovogodišnjoj berbi. „Unazad nekoliko godina kvaliteta obranog grožđa je konstantna, ali količina ubranog grožđa je ove godine zbog klimatskih i vegetacijskih uvjeta značajno manja, čak 25% posto što je značajan gubitak za nas male vinare. Ove godine smo grožđe brali točno u periodu kada bi se ono trebalo brati, za razliku od prošle godine kada je berba uranila dva do tri tjedna. Posljednje trsove smo obrali 5. studenog i to na lokalitetu Jarčevo brdo, gdje je slador bio izuzetno visok, a kiseline u balansu sa sladorom. Graševina s tog položaja, poznata i kao hormonsko vino postala je i svojevrstan zaštitni znak vinarije jer ju posebno buteljiramo“

Potom je uslijedio prikaz muljanja grožđa, fešta uz tamburaše i uživanje u mladim vinima vinarije Svijetli dvori, upotpunjeno sa domaćim sirevima i suhomesnatim delicijama; slaninom i kobasicama od divljači, a kada je pao mrak i kada je zahladilo sve prisutne je ugrijao vinogradarski grah.

U njihovom wine shopu kupujem njihov odličan chardonnay kao poklon prijatelju koji živi u Zagrebu i koji nema tu privilegiju da u sjajnim baranjskim vinima učestalo može uživati na mjestu gdje ona nastaju i srećem ugostitelja s otoka Krka koji je turistički došao u Osijek i Baranju i koji se također opskrbljuje vinom i to impozantnim količinama. Deja vu scena od prekjučer; govori kako je Baranja predivna ali da je očekivao više proslava Martinja. Govorim mu da je ovo ipak Baranja, a ne Moslavina ili Prigorje i pozivam ga da posjeti Baranju za Vincešku, Gator fest ili Vinski maraton ili i mimo tih manifestacija.

Jer veza Baranje i vina je neraskidiva i u Baranji se u vinu može uživati cijele godine, nevezano uz neke evente, i to na diskretan i intiman način. Svaka čast masovnim događajima, ali ima li što ljepše nego kada na miru, u debelom hladu vinskog podruma i to nakon obilaska samih vinograda možete sjesti sa vinarom, kušati njegova vina i pustiti ga da Vam ispriča polagano svoju vinsku priču?

About Author