ŽABALJ I ČURUG: SKRIVENI BISERI ŠAJKAŠKE
Kao najveći grad naravno da Novi Sad ima svoje brojne urbane čari, ali da bi ste upoznali onu pravu, ruralnu, paorsku Vojvodinu, tamo gdje život “teče u laganom ritmu” treba se otisnuti malo dalje. Žabalj se nalazi u “Šajkaškoj” Zanimljiva je to povijesna podregija Bačke koja se nalazi na njenom krajnjem jugistoku. Šajkaši su nekoć predstavljali riječnu mornaricu Habsburške monarhije, a plovili sun a čamcima zvanim šajke. Po njima je dobila ime i tradicionalna srpska kapa šajkača. Malo ljudi zna da je ta kapa izvorno bila kreirana za austrijsku vojsku. U Žablju se nalazi Park prirode Jegrička koji sadrži brojne zaštićene vrste.
Žabalj ima i golf centar koji se nalazi nedaleko od Tise. Najveći je to golf centar u Srbiji, a nalazi se na odličnom prometnom putu, dvadesetak kilometara od najvećeg grada u Vojvodini i šezdesetak kilometara od srbijanske prijestolnice, Beograda. Na ulazu u komplekse slike Tiger Woodsa, a na ulazu u restoran bogato postavljen švedski stol. Pa ne možemo igrati na prazan želudac.
Upravo se održavao golf turnir pa smo se mi zadovoljili i pomoćnim terenima. Velika terasa, jezerce, labudovi, trava uredna i friško podšišana… A nakon golfa tu su bili i tamburaši, valjda da proslavimo. Imali smo prilike kušati i đurđevački viski pod imenom two doves koji se pravi u malome selu Đurđevu koje se nalazi u žabaljskoj općini. Odličan viski! A tu je bila i vinarija Botić iz Čuruga. Iako smještena u ravnici pravi odlična vina, a hrvatskoj publici su se predstavili u lipnju na Dunav art festu u Erdutu.
Nedaleko od Žablja, u Čurugu se nalazi i Park prirode Stara Tisa. Posjetili smo i muzej racije koji čuva uspomenu na masovne represalije režima Mikloša Hortija za vrijeme II svjetskog rata. U Čurugu se nalazi i crkva Vaznesenja Gospodnjeg koja je treći po veličini hram Srpske pravoslavne crkve. Crkva djeluje uistinu impozantno i nekako djeluje nestvarno u jednom malome vojvođanskom selu. Doduše Čurug iako ima tipičnu ravničarsko – ruralnu fizionomiju sve je ne samo malo selo. Ima oko osam tisuća stanovnika. Inače fascinantno je to kako su sela u Vojvodini velika i kako unatoč tome što imaju više stanovnika no neki gradovi kod nas uspijevaju zadržati ruralni ugođaj. Možda je stvar i različitih zakonodavstava jer u RH na 4.5 milijuna stanovnika službeno ima preko sto gradova, a Srbija na gotovo dvostruko više stanovništva ima svega dvadesetak gradova. U crkvi nas je dočekao ljubazan svećenik i započeo zanimljivu priču. Crkva je spomenik kulture, a zvono u zvoniku je teško gotovo pet tona.
Posebnu pažnju plijeni ikonostas. Radio ga je poznati umjetnik Đorđe Kstić. Priča kaže da se razveo od dugogodišnje supruge i otišao živjeti sa jednom romkinjom u koju je bio neizmjerno zaljubljen. Toliko zaljubljen da je bogorodicu naslikao s njenim licem! Izbio je skandal, crkvena općina mu nije htjela platiti honorar, ali ikonostas je ostao! Nakon crkve koja se nalazi u središtu sela uputili smo se u okolicu. U jednom trenu sam pomislio da se nalazim u Nizozemskoj kada sam video staru vjetrenjaču. Tada su nam domaćini rekli da je ona nekoć davno bila u Mađarskoj, potom se do u tančine rastavila i prevezla do Čuruga.
Posjetili smo siranu Radišić. Obišli smo njihovi farmu, a potom u njihovom dvorištu kušali sireve. Oni znatiželjniji su posjetili i pogon njihove sirane. Oni rade rolovani sir sa različitim dodacima: šunka, papar, sezam vlasac. Lijepo su nas primili, a kušali smo i njihovo domaće vino. Zanimljivo je jesti njihove sirove. Njihovi rolani sirevi mogu se jesti u komadu, a možete ih i odmatati pa jesti kao trgance.
Vojvodina ima svoj poseban ravničarski šarm. Nekako u Vojvodini osjećam kao da sam kod kuće. Sve je to jedan panonski kulturni krug koji obuhvaća Slavoniju, Baranju, Srijem, Vojvodinu, pa i južnu Mađarsku. Sve nas spaja kultura i gastronomija, bećarci, tamburice, kulen, čobanac i ravničarska melankolika, a razdvajaju nekoć samo rijeke, a danas i državne granice. Topla preporuka za sve koji se nalaze nekom prilikom u Novome Sadu, a imaju slobodne poslijepodne, obiđite i Žabalj i okolicu i upoznajte jednu malkoc drugačiju Vojvodinu.
About Author
