PRVI BARANJSKI WINTER WINE & WALK
written by Mario Jukić / Photo by Nenad Milić
U subotu, 10. prosinca održan je prvi baranjski zimski Wine & walk unatoč gotovo nemogućim vremenskim uvjetima. Ni kiša nošena prevrtljivim vjetrom, niti bujično slijevanje voda sa obronaka Banskog Brda nisu pokolebali vinske hodače…Taj element kiše cijelom eventu je dao jednu novu dimenziju, i jedno novo „w“, pa su ga sami walkeri u startu prozvali „4WW“ ili wet winter wine walk.
Nakon vinskog maratona, ljetnog wine & walka, vinskog foto safarija i vinatlona, Baranja – Majka vina je dobila još jednu novu manifestaciju u čast vina, tog dionizijskog nektara i najplemenitijeg pića kojeg je čovjek otkrio i prva je to masovna vinska manifestacija (izuzmemo li tradicionalnu Vincešku i donekle Martinja) koja se odvija u vremenski hladnijoj polovici godine, koja traje od studenog do travnja.
No, za razvoj jedne turističke destinacije nužne su manifestacije, a prvi zimski baranjski Wine & walk okupivši vinoljupce iz cijele Hrvatske i šire pokazao se kao puni pogodak. Ponajmanje ih je bilo iz same Slavonije i Baranje. U to sam se uvjerio i osobno, kao vodič prve grupe od tridesetak vinskih entuzijasta koja je svoju vinsku odiseju startala točno u podne.
Kao što rekoh, od tridesetak ljudi u grupi na popisu je bilo svega troje osoba iz S&B. U razgovoru sa članovima grupe saznao sam da su mnogi od njih po prvi puta u Baranji, a na kraju ture svi su mi rekli da su unatoč vremenskim neprilikama uživali i da se u Baranju ponovno vraćaju. Kakav entuzijazam, svaka čast!
Uživanje u tom finom baranjskom vinu ništa ne može pokvariti. Rutu od doma kulture u Zmajevcu, do prve točke na našem putu, vinarije Pinkert prošli smo autobusom, a prethodno su wine walkeri u zmajevačkom domu kulture pokupili svoje startne pakete koji su uključivali vinsku čašu, karton sa popisom hedonističkih točaka i vunenu zimsku kapu sa logom eventa.
U vinariji Pinkert iskrcali smo se iz autobusa i to je bio naš prvi i posljednji transfer autobusom toga dana. Na ulazu nas je kroz sjajnu living history scenu pozdravila Otti Berger, rođena zmajevčanka, dizajnerica i profesorica na Bauhaus akademiji. Dočekao nas je i enolog Endre Kubik sa ekipom i sve okupljene uz degustaciju njihovih vina upoznao sa historijatom i aktivnostima vinarije. Kako bi se svi ugrijali za prvu pješačku dionicu Endre je pripremio i kuhano vino koje je skuhao na vatri u velikom kotliću za fiš paprikaš.
Poslije toga wine walkeri su izvadili svoje kabanice i kišobrane i zaputili se na šesto metara dug put do vinarije Kovats. Domaćini su nas primili u svojoj toploj kušaonici koja je vinske hodače grijala izvana, a njihovo vino iznutra. Krećemo dalje ka vinariji Kolar, a tamo nas čekaju Mario, Sibila i Roko koji je kao najmlađi domaćin pobrao najviše simpatija publike.
Nastavljamo do Kovač čarde i tamo nas očekuje prvi gastro predah u vidu čvaraka od šarana. Nakon četiri hedonističke točke u Suzi prelazimo u Zmajevac gdje nas čeka još devet točaka. Nismo prešli niti trećinu još! Prva zmajevačka točka na kojoj zastajemo su kuće za odmor Oaza Mira i Zmajevac, kojima se nedavno pridružio i treći gator uređen kao kuća za odmor nazvan Slavica. Osim toplih langošica tu nas čekaju i vina vinarije Horvat iz Kamenca.
Tek nas čekaju reformatski i katolički surduk. Pričam ljudima o surducima i gatorima. Surduci nastaju slijevanjem oborina sa brda u dugotrajnom procesu gdje voda dere lesno tlo i tako nastaju udubine i strmi putevi. Čovjek te prirodno nastale surduke potom dodatno proširuje i u surduku pravi vinske podrume ukopane u les. Ispred samog podruma, ali kao jedna spojena cjelina se nalaze specifične kućice nazvane gatori. Od Oaze mira idemo na našu najdužu pješaku dionicu od nekih 2 km i penjemo se gore obronkom brda dok wine walkeri hodaju po bujičnom potoku. Eto demonstracije uživo kako surduci nastaju!
U vinariji Gerštmajer dočekuje nas Ivan Gerštmajer Zelember, a vinski hodači se stiskaju uz vatru naloženu pod sjenicom i što duže odlažu odlazak u podrum same vinarije. Dolazi već i druga grupa i treba im osloboditi mjesto. Od vinarije Gerštmajer strmim stepenicama spuštamo se u reformatski surduk i odlazimo do punkta vinarije Svijetli dvori iz Karanca gdje su se također posjetitelji mogli ugrijati i kuhanim vinom.
Nastavljamo do vinarije Zajec gdje nas osim vina čeka i gastro predah u vidu krumpir paprikaša za kojeg je zaslužan Marko Horvat iz udruge „Da se ne zaboravi“ i potom se spuštamo do vinarije Zlatno Brdo koja se nalazi na samom početku surduka. Ondje nas očekuje njihova graševina i njihov Gold cuvée – jedinstvena bijela kupaža četiri sorte vina koja je na ovogodišnjem Decanteru osvojila zlatnu medalju.
Malo niže, u zmajevačkoj vinoteci čeka nas punkt vinarije Kalazić i njihov enolog Samir Nađ, koji je između ostaloga zaslužan i za maločas spomenuto zlato sa Decantera. Na putu od reformatskog do katoličkog surduka zastajemo u privatnom muzeju Vinarium Borarium gdje nas čeka grah i kadarka – autohtona vinska sorta ovog podneblja koja je gotovo iščezla. U katoličkom surduku čekaju nas još vinarije Szabo iz Karanca i Kusić iz Zmajevca kod koje su posjetitelji mogli pojesti i slasnu kobasicu kao energetsku pripremu za afterparty u podrumu Zajec.
Nakon šest sati intenzivnog lutanja od podruma do podruma po nezahvalnim vremenskim uvjetima sudionici ozareni viđenim i kušanim ne pokazuju znakove umora, a kamoli nezadovoljstva. Zabava se potom seli u podrum Zaječevih i po dobro ustaljenom običaju traje do sitnih sati. Ako smo svi uspješno preživjeli ovaj Winter wine & walk (nitko nije odustao, nitko se nije žalio), sljedeći može biti samo bolji.