DIDIN KONAK U KOPAČEVU – UVIJEK IZVRSTAN
Prošlo je šest godina od kada sam radio ediciju reportaža „Najbolji baranjski restorani“ u kojoj je naravno i restoran Didin Konak iz Kopačeva našao svoje zasluženo mjesto. Od tada se nije puno toga promijenilo jer dobitna formula se ne mijenja. Didin Konak je mjesto gdje se jede kvalitetno, obilno i cjenovno prihvatljivo, a naglasak je na tradicionalnoj gastronomiji karakterističnoj za Baranju.
Ovaj kratak tekst služi kao ilustracija „idealnog“ objeda u Didinom Konaku. Ovo „idealno“ stavljeno je pod znake navodnika jer naravno svatko od nas ima drugačija nepca i drugačije preferencije pa shodno tome i svatko je sam pozvan da si složi „idealan“ menu.
Mi smo tu zadaću pak prepustili voditelju Didinog Konaka Viktoru Tašiću koji nam je osmislio jelovnik, a na kraju smo se složili da je njegov izbor više nego idealan. Iskustvo koje je Viktor akumulirao dugogodišnjim vođenjem ovog kompleksa (jer osim restorana tu su i smještajni kapaciteti) omogućuje mu da lako prepoznaje preferencije gostiju i pruži im ono što oni očekuju od Baranje, tog bisera hrvatskog kontinentalnog turizma za kojeg svi znaju, ali je još uvijek ujedno i toliko underground da nije inficiran boljkama masovnog turizma – pretjeranim gužvama i željom pružatelja usluga u turizmu za brzom i mehaničkom, instant zaradom. U Baranji se razmišlja prvenstveno domaćinski, a svakom gostu se posvećuje dužna pažnja. Tim pristupom se vode i u Didinom Konaku.
Punina okusa i baranjskog obilja zaokružena je u nekoliko sljedova izvrsne hrane, a sve je to sljubljeno s tim finim baranjskim vinom, a i sama rustikalna kulisa tog blagovanja cijeloj priči daje jedan poseban čar, kao i činjenica da gosti u Didinom Konaku nakon objeda mogu prošetati po drvenoj šetnici u parku prirode Kopački rit koja je od samog restorana udaljena niti minutu hoda. Kopačevo i Didin Konak su vrata Kopačkog rita i odlična početna točka za cjelodnevni izlet, a Didin Konak mjesto gdje se nakon outdoor aktivnosti ljudi mogu regenerirati, ili pak prije tih aktivnosti prikupiti potrebnu energiju blagujući delicije koje oni spravljaju.
Za predjelo nam je poslužen čips od šarana, pašteta od domaćih čvaraka i dimljena riba u ulju. „Ovo nam služi da nam gosti zameze malo prije glavnog jela i da ga opušteno dočekaju uz dobro baranjsko vino“ govori nam Viktor. Kao glavno jelo su uslijedili teleći obrazi u umaku od pečenja, a kao novitet (i raritet u okvirima baranjske restoranske ponude) posluženi su i teleći obrazi u bbq umaku.
Osim teletine tu je bilo i divljači, odnosno špikovani jelen, a budući da se ipak nalazimo u Kopačevu, mjestu koje je Kopačkom ritu i dalo ime i u kojem su se ljudi sve do proglašenja parka prirode većinski bavili ribolovom poslužena nam je i dimljena riba na žaru sa salatama i prilozima. Kao deset poslužene su palačinke sa pekmezom, šlagom, jagodama i narančom.
„Stara baranjska jela su okosnica naše gastronomske ponude s naglaskom na vrhunskim namirnicama od kojih se spravljaju i tek ponekim modernizacijskim iskoracima u načinu njihova spravljanja. Mi se držimo tradicije i kad radimo neke promjene to nikada nije naglo, radikalno i često, a ta sama promjena i ako do nje dođe služi samo tome da se provjerene delicije podignu na još jedan viši nivo“ objašnjava nam Viktor tajnu postojanosti Didinog konaka kao jedne od najboljih baranjskih gastro destinacija. Posjetite ih i uvjerite se i sami!
About Author
