KAKO U DVANAEST DANA DOŽIVJETI PRAVI DUH SRIJEMA I SLAVONIJE NA JEDNOM MJESTU – ŠOKAČKO SIJELO U ŽUPANJI
„Odavno smo graničari stari, čuvali smo granicu na Savi, Čuvali je sa starih čardaka, i branili zemlju od Turaka, Čuvali je stotine godina, branili je hrabro od tuđina, I djedovi svoju krv su lili, da obrane naš zavičaj mili.” Ovu pjesmu, za koju puno ljudi misli da je izvorno narodna napisao je pučki pjesnik Đuka Galović koji je živio u Cvelferiji, u Drenovcima, a rođen je prije sto godina u obližnjoj Županji. Tih nekoliko stihova predstavlja kvintesenciju posavskog, slavonsko – srijemskog pograničnog mentaliteta i povijesnog iskustva koje je izrodilo i jedan takav narodni običaj kao što je pokladno jahanje.
Pokladno jahanje je integralni dio manifestacije Šokačko sijelo koje se ove godine po 57. put održava u Županji, i to punih 12 dana, u periodu od 02. – 13. veljače. I tema ovogodišnjeg šokačkog sijela jest domicilna tradicija uzgoja konja. Na pozornici županjskog kina bilo je ispisano geslo „Oj dorati, moje suvo zlato“, a stihove Đuke Galovića recitirao je konjogojac Vinko Filipović, a suvoditeljica ceremonije otvorenja Šokačkog sijela je bila i Đukina unuka Rajna Raguž.
Tijekom trodnevnog boravka u Županji imali smo i priliku provozati se u šokačkom taksiju – konjskoj zaprezi, prisustvovati potkivanju konja u dvorištu kuće Adama Svirčevića, a grand finale trodnevnog boravka u Županji jest bilo samo pokladno jahanje koje je održano u nedjelju. Jahače smo dočekali u središtu grada, te potom s njima produžili do postaje ispred dvorane Kristal. Ondje su ih dočekali razdragani sumještani i turisti, kao i pravo slavonsko gastro obilje – lepinje, čvarci, kulen, kulenova seka, slanina, švargl i naravno rakija.
A sad nekoliko riječi o tome tko su bili graničari stari, kao i pojašnjenje da čardak ne mora nužno biti samo prostorija za odlaganje kukuruza. Županja je nekoć, sve do njenog ukidanja 1881. godine bila dio Slavonske vojne granice – Slawonische graenitz, a Slavonska vojna granica integralni dio habsburške Vojne granice – Militãrgrenze koja se protezala od Jadrana do Karpata, a ovaj slavonski dio je ujedno bio i njen središnji dio; zapadno od nje nalazila se Hrvatska vojna granica, a istočno Banatska vojna granica.
Njena primarna svrha je bila obrana od Turaka, a kako je osmanlijska opasnost s vremenom jenjavala tako su krajišnici sve češće ratovali u svim ratovima goleme Habsburške monarhije koja je nakon Ruskog carstva bila najveća država Europe. U vrijeme Vojne granice tadašnji su graničari jahali od postaje do postaje u svečanim uniformama, a na postajama ih je dočekivalo jelo i piće.
Te postaje su se zvali čardaci, a po jedan čardak se nalazio na svakih kilometar i pol. Sa modernizacijom i mehanizacijom koja je dovela gotovo do nestanka konja taj običaj je skoro iščeznuo, ali na svu sreću uspješno se revitalizirao sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a županjska konjogojska udruga „Stari graničar“ ove godine obilježava 30 godina rada. Isti dan je održano pokladno jahanje u pet mjesta diljem Slavonije, ali treba istaknuti da je ono županjsko izvorno; tj. Županja je kolijevka tog običaja.
Jedini do dan danas sačuvani pogranični čardak se nalazi u Županji a danas je u njemu smješten gradski muzej Stjepan Gruber kroz koji su nas proveli muzejska savjetnica Janja Juzbašić, ujedno i autorica knjige Slavonski zlatovez, te ravnatelj Hrvoje Tkalac. Sa svojih pet odjela (arheološki, povijesni, kulturno – povijesni, etnološki, likovni, prirodoslovni) pruža uvid u život na području Županje i okolice od najranijeg do modernog doba koje u Županju započinje koncem 19. stoljeća kada u mjesto dolazi engleska tvrtka The oak extract company ltd iz Suttona kod Londona i otvara tvornicu tanina privučena blizinom spačvanskog kompleksa hrastovih šuma.
Za svoj smještaj Englezi su unajmili pogranični čardak u kojem se sada nalazi gradski muzej i to i jest glavni razlog zašto je on do danas sačuvan. Jedan od pridošlih Engleza, direktor tvornice tanina Fred Hepburn oženiti će domaću curu Katarinu Horvatović, te će ona ponijeti nadimak šokačka lady. Upoznali su se u pošti u Valpovu gdje je Katarina radila živeći kod svoje tetke, dok je Fred poslovno boravio u susjednom Belišću gdje je industrijalac S.H.Gutmann također imao tvornicu tanina, a vjenčali su se 1902. godine.
Kao hommage Katarini Hepburn u Županji postoji kuća za odmor koja se zove Šokačka lady, a pojedini komadi namještaja nekoć su bili u Katarininom vlasništvu. Kuća je stara preko sto godina, a u arhitektonskom smislu riječ je o hibridu šokačke i „švapske“ gradnje. Sastoji se o kuhinje, kupatila, blagovaonice i tri sobe, a trijem povezuje stambeni prostor sa gospodarskim. Danas je u vlasništvu Marka Maroševca koji također ima svoje konje i ponosno sudjeluje u pokladnom jahanju.
Odmah po dolasku u Šokačku lady bivate obavijeni nekom finom patinom prošlih, davno prohujalih vremena, a pravi ulazak u vremeplov je bio living history art & cooking show kada su žene iz Županje i susjednih sela obučene u narodne nošnje pred nama spravljale tradicionalne slastice – pokladne krofne, cimet rolnice, gojtane i salenjake i oslikavale tikvice. Kad smo već kod narodnih nošnji u sklopu Šokačkog sijela održano je i natjecanje Šokački cvit – izbor najljepše cure u narodnoj nošnji. Pobjednica je bila Antonija – Tonka Oršolić iz Županje koja je za ovu priliku nosila šokačku nošnju iz Baranjskog Petrovog Sela koje se nalazi u pridravskom dijelu Baranje.
Kao i rijeka Sava uz koju se nalazi Županja, tako su i rijeke Drava i Dunav bitne determinante šokačkog svijeta kao što stihovi jedne pjesme govore: „Među Savom, Dunavom i Dravom, uvik nigdi kraj neke granice, živili su od vrimena davnih, naši Šokci i Šokice…“ I ta pjesma je bila jedna u nizu pjesama koje su odjekivali županjskom svečanom dvoranom Ivana u kojoj se u petak i subotu održavao afterparty službenog dijela Šokačkog sijela, a posebno dojmljiv je bio nastup Sinđir PPK – prve pjevačke konjice koju predvodi već spomenuti konjopotkivač Adam Svirčević. Osim same pjesme bilo je tu naravno i puno šokačkih kola, a nije izostalo niti tradicionalno najpopularnije Kukunješće.
Boravak u Županji bio je ujedno i prilika da se obiđu zanimljiva mjesta nevezano uz samo Šokačko sijelo kao što su prodavaonica čajeva i začina Pannonicum, Prva kuća meda, buffet Štagalj ili destilerija Juzbašić u obližnjim Bošnjacima.
Agroturizam Juzbašić, odnosno Matkova Pecara proizvodi rakiju od šljive, dunje, kruške viljamovke, kao i likere višnjevac, gunjevac i orahovac. Buffet Štagalj nalazi se u centru grada, riječ je o novom objektu sazidanom na mjestu gdje se nekoć stvarno nalazio štagalj. U vlasništvu je obitelji Kružljak i županjski Štagalj je potvrda da se i uz Savu, a ne samo uz Dravu i Dunav može pojesti odličan fiš paprikaš, no ono po čemu se oni ističu i što se može pojesti samo kod njih jest gulaš od iznutrica šarana, tj. od njegove ikre, mliječi i jetre.
Prva kuća meda u vlasništvu je Krešimira Čolića i kako on ponosno ističe nude samo prirodan med, i ne samo med već i krem medove, matičnu mliječ, propolis i cvjetni prah. Kod njih možete nabaviti i primjerice med od bršljana ili med od repice, kao i medne mješavine kao što su imuno med, bronho med, med s đumbirom, med s aronijom, čokomed s lješnjacima, med s konopljom, med s cimetom, med s kurkumom, itd.
U istoj ulici u Županji, na adresi Vinkovačka 117 nalazi se i prodavaonica čajeva i začina Pannonicum. Njen (kao i istoimenog OPG-a) vlasnik je Darko Starinec koji se time profesionalno bavi od 2021. godine, a godinama prije toga je sadio i prerađivao ljekovito bilje za osobne i obiteljske potrebe. Osim klasičnih, single čajeva u ponudi imaju čitav pregršt čajnih mješavina zanimljivih naziva kao što su primjerice men’s health, lemon beat, pardon me sir… Tu je i mnoštvo začina i začinskih mješavina kao što su fisherman’s partner za ribu, wonder – worker za kuhanje i pečenje, fodder dust za kotlete, conductor za roštilj, allrounder za carsko meso, chicken express za pileća krilaca, itd.
About Author
