HERCEGOVINA, DRUGI DIO – OD BLIDINJA PREKO TRIBISTOVA DO GUSALA & GANGI U KONOBI STRUKIĆ
Od Posušja do Masne Luke četrdesetak je kilometara, a put vodi preko hercegovačkog Vrpolja (osim u Slavoniji i Dalmaciji iznenađenje za mene jest bilo što mjesto toga imena postoji i u Hercegovini). Prva destinacija jest planinarski dom Masna Luka koji se prostire na pet etaža, a kojim upravlja HPD Pločno. Ovaj objekt smješten je u netaknutoj prirodi Parka prirode Blidinje podno planine Čvrsnice koja je sa svojim 2228 metara visokim vrhom Pločnom najviša planina u centralnim Dinaridima i kako domaćini ponosno ističu riječ je „o najvećoj planini u Hrvata“.
Sredinom svibnja njene vrtače još uvijek obiluju snijegom. Objekt planinarskog doma skladno je uklopljen u prirodu, vodeći računa o ekološkoj održivosti; u njega su ugrađeni bio pročistači otpadnih voda, tijekom hladnih mjeseci dom se grije na bio masu dobivenu čišćenjem šuma, a za grijanje tople vode koristi se solarna energija.
Kratkom šetnjom na ugodnom planinskom zraku stazom koja vodi do vrha planine brzo se dolazi do Crkve sv. Ilije Gromovnika. Nije riječ samo o crkvi, već o cijelom kompleksu koji sadrži i samostan, stojnu kuću, te kuću molitve. U samom kompleksu i njegovoj okolici sve je puno ljudi, mladih parova, obitelji, i individualaca u potrazi za duhovnom okrjepom. Za one koji ne znaju nekoliko riječi o tome što je to stojna kuća. Riječ je o kući od slame u kojoj su ljudi živjeli tijekom boravka u planini. Naime, budući da bavljenje stočarstvom podrazumijeva i sezonske migracije ljudi su zajedno sa svojom stokom običavali u proljeće iz donje, nizinske Hercegovine otići u planinu.
Budući da su franjevci uvijek pratili svoju pastvu i oni su zajedno s narodom prakticirali proljetnu migraciju u planinu. Ljudi su bili vodiči ovcama, a fratri pastiri ljudskih duša. Sve do prije nekih 150 godina, do prepuštanja Bosne i Hercegovine Austro – Ugarskoj od strane Osmanlijskog carstva u BiH nije bilo službene katoličke hijerarhije, a franjevci su bili jedini katolički klerici. Vrlo blizu crkvenog kompleksa nalazi se i izvor vode Zubac koji figurira kao idealna „zen oaza“. Masna Luka je ujedno i jedno od najvećih staništa endemske vrste bora koji se zove Munika.
Na lokalitetu Masna Luka nalazi se i upravna zgrada Parka prirode Blidinje u kojoj smo saznali sve što nas je zanimalo o ovom hercegovačkom biseru prirode. To je destinacija za koju je potrebno nekoliko dana da bi se obišlo sve što vrijedi vidjeti. Tu je između ostaloga i kanjon Dive Grabovčeve čija je dubina od 1800 metara jednaka dubini američkog Grand Canyona, a pećina Mijata Tomića evocira uspomene na hajduke koji su nekoć vladali ovim odvajkada pograničnim krajem. Jedan od najpoznatijih simbola parka su i Hajdučka vrata koja se nazivaju i „Mijatovim prolazom“.
Mladi hajduci ondje su vršili obred inicijacije u hajdučku družinu. Riječ je o krugu sačinjenom od stijena promjera pet metara na 2000 m n/v, a s njega puca pogled na kanjon Dive Grabovčeve. Za one koji ne znaju ona je junakinja hercegovačke legende iz 17. stoljeća, katolička djevojka koja se odbila udati za lokalnog turskog Tahir – bega Kopčića, što ju je koštalo života, ali i simbolički uvrstilo u besmrtnike. Njoj je posvećena i jedna opera, a tijekom boravka u Hercegovini čuti ćemo uživo i guslarsku kompoziciju o Divi Grabovčevoj.
Od Masne Luke odlazimo ka restoranu Bosiljna uz kratak predah uz samo Blidinjsko jezero usput obišavši još jednu nekropolu stećaka. U restoranu prava hercegovačka gastro rapsodija; suhomesnate delicije uz uštipke i sir iz mišine prije gulaša od divljači s purom, a potom još jedno jezero – Tribistovo. Riječ je o umjetnom jezeru nastalom 1989. godine kao akumulacija pitke vode za Posušje čija se brana nalazi na 915 metara nadmorske visine.
Muzej „U kući oca moga“ nalazi se u podrumu župne kuće; u prve tri prostorije smještena je etnografska zbirka, a u četvrtoj sakralna zbirka, a kad smo već kod etnografije kakav bi ti bio posjet Hercegovini a da se ne čujem zvuk gusala i pjevanje gangi? Uz fantastičnu hercegovačku peku večer smo proveli u konobi Strukić čiji je vlasnik Tomislav Kovač majstor kako gastronomije, tako i izrade tradicionalnih instrumenata, a za nas je između ostaloga zaguslao i o Divi Grabovčevoj. Nije manjkalo niti gange, a gangali su i prekaljeni seniori, pa tako i poletni dječarci. Hercegovina čuva i živi svoju baštinu!
About Author
