VII POŽEŠKA KRIGLA
Sve je veći broj homebrew i craft beer manifestacija, no jedna s najdužom tradicijom je definitivno POŽEŠKA KRIGLA koja ide dva puta godišnje (ljeto i zima) i već je došla do sedmoga izdanja. Nekada je to bio spontani tulum nekolicine pivarskih zanesenjaka, a sada već ima tendencije masovnoga okupljanja. Broj ulaznica je limitiran na 500 i sve su rasprodane znatno prije samoga eventa. Postavlja se pitanje da li je omasovljenje dobro ili loše? Uvriježeno je mišljenje je da se omasovljenjem otvara perspektiva da se sve organizacijski bolje odradi, s minimalnom dozom improvizacije, ali da se ujedno i gubi onaj neki i žar i entuzijazam. No, to i ne mora nužno biti tako.
Postoje različite vrste pivskih festivala, ali po meni je najbitniji kriterij za podjelu motiv zbog kojega se festival radi. E sad, što se tiče motiva i financijsko – organizacijske koncepcije ovakvih manifestacija tu postoji dva različita pristupa. Prvi pristup je komercijalni gdje organizator (poduzetnik) radi event s namjerom da zaradi (što je legitimno), a drugi pristup je kada festival organizira skupina entuzijasta (počesto okupljena u neku udrugu građana) s namjerom da se dobro druže, zabave i provedu skupa sa svojim gostima. Pivofili su, doduše kroz šalu (a u svakoj šali ima i pola istine) ove komercijalne evente počeli nazivati „vašarima“, a ove druge, nekomercijalne „žurkama“. „Vašare“ i „žurke“ diferencira i to što prvi obično preferiraju urbane prostore gdje je velika koncentracija i protok ljudi, a drugi ambijente izvan gradske strke. Na „vašar“ se može i naletjeti u prolazu, ali na „žurku“ se ide ciljano i s namjerom, a posjet ovogodišnjoj POŽEŠKOJ KRIGLI počeo sam planirati pri povratku sa prošlogodišnje!
Imanje ZLATNI LUG na kojem se odvijala POŽEŠKA KRIGLA priča je za sebe. Udaljeno tek nekoliko kilometara od Požege, a opet uvučeno u prirodu idealna je kulisa za takvu vrstu festivala. Najbitnije je raširiti šator na mjestu koje nije previše udaljeno od točionika! Jer Bože moj, što ako Vas tijekom spavanja uhvati strašna žeđ!??
Požeška krigla je pionir i još uvijek je ustrajna u ovoj „žurka“ koncepciji i drago mi je zbog toga jer unatoč tome što je ove godine okupila više od 500 pivoljubaca na jednome mjestu, još uvijek ima taj neki štih pivskoga tuluma, u najboljem smislu te sintagme. Sa svega osamdeset kuna koliko košta festivalska ulaznica dva dana imate nekoliko desetaka pivskih stilova na raspolaganju u neograničenim količinama – flat rate (ili dok se ne popiju), majicu, čašu, klopu… Primarni cilj festivala nije zarada, već druženje homebrewera, craftbrewera i zaljubljenika u pivo svih profila.
Prijelaz lipnja u srpanj mi je u pivsko – festivalskom smislu bio gust isto kao i prijelaz travnja u svibanj, kada se tjedan dana nakon slavonsko brodske PIJANE ČAPLJE odvijao OSIJEK CRAFT BEER FEST. Zadnji vikend u lipnju bio sam na NOVOSADSKOME FESTIVALU ZANATSKOGA PIVA, a tjedana dana poslije, prvi vikend u srpnju na red je došla POŽEŠKA KRIGLA. Nakon Novoga Sada i detaljnijeg upoznavanja sa jednom novom, autentičnom, brzorastućom scenom u istočnom susjedstvu dolazak na Požešku kriglu je bio kao povratak kući.
Već poznati, a provjereni i odlični homebreweri i craft pivovare potpomognuti nekim novim akterima koji su po prvi puta ove godine nastupili poput sjajne craft pivovare LOVAC u vlasništvu obitelji Mandić iz Širokoga Brijega. U hercegovačkoj delegaciji bila je tu i mostarska OLD BRIDŽ pivovara. Od standardnih imena bili su prisutni Nova Runda, Varionica, Bošnjak, Daruvarska, Slawoner… Osim već poznatih izlagača, tu su i već poznati posjetitelji i ekipice s kojima smo se upoznali i družili proteklih godina, pa i zbog toga POŽEŠKA KRIGLA uistinu poprima karakter familijarnoga druženja.
About Author
