51. ILOČKA BERBA GROŽĐA I ZALAZAK SUNCA U VINOGRADIMA VINARIJE TRS NA RADOŠU
Ove godine održano je pedeset i prvo izdanje Iločke berbe grožđa. Rijetko koja manifestacija enogastronomskog karaktera se može pohvaliti sa tradicijom dužom od pola stoljeća. Manifestacija je to sa pregršt sadržaja koja je trajala punih 11 dana. Sve je započelo još u četvrtak 23.8. likovnom radionicom za djecu pod imenom „grozd“ u kuriji Brnjaković, te revijom povijesnih kostima i koncertom srednjovjekovne glazba sastava Ensemble audiatur u dvorcu Odescalchi.
Sljedećih dana uslijedio je čitav niz zanimljivih programa kao što su šesta noć vina u starom podrumu, izložba „Naši vinari“ u gradskoj knjižnici, „Dani traminca“ – ponuda osam vrsta traminaca po promo cijenama u starom podrumu, Pudarina u vinogradima Iločkih podruma na lokalitetu Vukovo, Dani otvorenih vrata Iločkih podruma – cjelodnevni besplatni obilasci starih podruma sa vodičem, Dani otvorenih vrata malih iločkih vinara Burnaza, Barbarića, Buhača, Čobankovića, Draguna, Knezovića, Papka i Stipetića, dnevne degustacije iločkih vina u podrumu Kurije Brnjaković, dani slastica od vina i grožđa u restoranu Villa Iva, „Traminac express“ – kružne ture turističkim vlakićem do Dunava i Principovca, prikaz tradicionalne prerade grožđa u iločkoj tvrđavi, u organizaciji vinskog klastera Srijem, najveći vinski gulaš masterchefa Branka Ognjenovića, itd.
Ilok smo posjetili u subotu, 1. rujna jer je tada bio i glavni dan manifestacije. I sam dolazak u Ilok je prilično atraktivan. Nakon izlaska iz Vukovara cesta počne vijugati obroncima i surducima Fruške Gore, a dolaskom u prigradsko naselje Iloka Šarengrad pruža se uistinu impresivan pogled na Dunav.
Kada smo došli u Ilok u ranim poslijepodnevnim satima i kratko prošetali gradom nismo primijetili neku vrevu, bilo je očito da su svi u stanju hibernacije i da se čuvaju za večerašnje finale Iločke berbe grožđa koja u središnjem šatoru po staroj, dobroj tradiciji traje do jutra.
Napustili smo grad, s nakanom da se kasnije vratimo i uputili se ka sedam kilometara udaljenom zaselku i vinogradarskom lokalitetu Radoš. Radoš je najistočnije naselje Republike Hrvatske i nalazi se tik uz srbijansku granicu. Sa Radoša se, zbog njegova povišenog položaja se navečer bez problema mogu vidjeti svjetla Novoga Sada, a signal hrvatskih tele operatera je u stalnoj borbi sa srbijanskim. Inače Ilok zbog svog specifičnoga, isturenoga položaja sa ostatkom Hrvatske povezuje samo jedna cesta, državna cesta D2, a sa Srbijom čak četiri granična prijelaza.
Na Radoš smo se uputili na Zalazak sunca u vinogradima vinarije TRS. Poljoprivredna zadruga TRS nastala je prije 12 godina spajanjem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva Bošnjak i Faletar. Krenuli su sa nekih tridesetak tisuća vina, a danas im je godišnji kapacitet nešto manji od pola milijuna litara vina.
Osim na Radošu, gdje se nalazi i kušaonica za prihvat gostiju trsove imaju na još pet lokaliteta: Dekan, Principovac, Rađevac, Veliko Brdo i Vukovo. U nasadima dominira graševina sa 70%, a slijede frankovka sa 8%, cabernet sauvignon sa 6%, chardonnay i traminac sa 5%, cabernet franc i rajnski rizling sa po 3%. Ostale sorte poput sauvignon blanca i mouscat blanca participiraju sa manje od 1%. Imaju dvije linije graševine, graševinu i graševinu dekan. Imaju i odličan rose pod imenom Franka, napravljen kako mu i samo ime kaže na bazi frankovke, a rektor je kupaža crvenih sorti vina koja jednostavno obara s nogu.
Vinarija TRS bavi se i vinskim turizmom, a svakog petka i subote upravo na Radošu organiziraju vođene prezentacije i degustacije na hrvatskom i engleskom jeziku, uz prethodnu najavu. Osim u Iloku distribuciju vina imaju i u Zagrebu te u Zadru, a upravo je njihov poslovni partner iz Zadra okupljenima na Radošu prezentirao sva vina vinarije TRS, i to vrlo poletno i entuzijastično.
Prvo što smo primijetili prilikom dolaska na Radoš je velika koncentracija automobila svih registarskih tablica, počevši od domicilnih, vukovarskih koje su bile u manjini preko zagrebačkih, riječkih, njemačkih, poljskih…
Sreli smo i jednu ekipu iz Zagorja koja svake godine dolazi na iločku berbu grožđa iz jednostavnog razloga što takvih manifestacija iako je Zagorje izrazito vinogradarski kraj kod njih jednostavno nema. Zbog agrarne rascjepkanosti i zbog činjenice da svatko ljubomorno čuva svoj grunt sa klijeti i komadićem vinograda u Zagorju ne postoji niti jedna velika vinarija. Od ostalih posjetitelja su se izdvajali majicama na kojima je sasvim prikladno pisalo: „Neće meni nitko govorit koliko ću ja gemišta popit“
Za odličnu atmosferu pobrinuo se tamburaški sastav Iločke bekrije, a posjetitelji su osim svježih lepinja i friško topljenih čvaraka mogli kušati i lokalnu gastronomsku deliciju pod imenom iločki ćevap koji nema ništa sa klasičnim ćevapima osim imena. Riječ je o svinjetini koja se naglo prži na ulju ili masti, pa se još dodatno ubaci u kotlić gdje se nalazi paprika i luk, a sve se naravno zalijeva iločkim vinom.
Zalazak sunca u vinariji TRS je bio stvarno impresivan. A nakon što je sunce zašlo i nakon što zabava potrajala do duboko u noć spustili smo se u grad, pod središnji šator gdje je party potrajao do samog jutra.
A ujutro smo se opet vratili na Radoš, ovoga puta u vinariju Papak koja na Radošu ima i vinariju i kušaonicu. Domaćin nam je bio sin osnivača vinarije Mladena Papka, Karlo koji je diplomirao voćarstvo i vinogradarstvo na agronomskom fakultetu u Zagrebu. Iako je vrijeme dana prikladnije bilo za kavu nego za vino, nismo mogli odoljeti a da na Radošu ne otpijemo gutljaj izvrsna traminca pod imenom Radosh. I vinarija Papak, utemeljena 2014. godine ima sjajna vina, isto kao i kod TRSa među nasadima dominira graševina sa udjelom od 70%. Velik broj priznanja su požnjele njihove ledene berbe traminca i izborne berbe prosušenih bobica graševine. Jedna su od rijetkih vinarija koje proizvode i vlastite pjenušce.
Berbene zabave u Srijemu su tek počele, a već sljedeći vikend se u Sremskim Karlovcima, tom vojvođanskom pandanu Iloka – grada vina i starina održava tradicionalni Grožđenbal.
About Author
