GASTRO PATROLA LEEUWARDEN

Leeuwarden je lociran na sjeveru Nizozemske, nekih dvjestotinjak kilometara od Amsterdama. Na zapadnofrizijskom dijalektu Leeuwarden se kaže Ljouwert. Sjedište je provincije Frizije. Frizi su posebna etnička skupina, sa posebnim jezikom  različitim od standardnog nizozemskog. Nekoć su Frizi ratovali protiv Saksonaca (Nijemaca) na istoku i Holandeza (Nizozemaca) na zapadu, a po heroju iz tih ratova koji se zove Grutte Pier ime nosi pivovara iz Leeuwardena, no o tome više u nastavku.  

Grad je to od nekih stotinjak tisuća stanovnika, a poznat je i kao rodno mjesto slavne špijunke Mata Hari (Margaretha Geertruida Zelle), kao i po tome da je prošle godine nosio titulu europske prijestolnice kulture. Ono što je mene fasciniralo u Nizozemskoj su za naše pojmove iznimno niske cijene piva s područja Beneluxa. Tako primjerice vrhunske pivske delicije kao što su Chouffe houblon ili Duvel tripel hop koštaju u trgovini ispod dva eura. U Leeuwardenu se nalazi i pregršt zanimljivih restorana i jedna odlična pivovara, u pet dana stigao sam posjetiti  pet zanimljivih restorana i detaljno se upoznao sa uradcima lokalne pivovare… pa krenimo redom.

ČETVRTAK: ONDEL – ONDEL INDONESIA RESTAURANT & TAKE AWAY

Indonezija je bivša nizozemska kolonija stoga ne čudi velika koncentracija Indonežana u Nizozemskoj i penetracija indonežanske kuhinje u svakodnevne prehrambene navike Holanđana. U biti, u ovom restoranu sam se našao sasvim slučajno, bez prethodnog plana, kada sam se izgubio ekipu s kojim sam krenuo u shopping (tako je to kada sa ženama ideš u trgovinu, a razlete se na sve strane), a ispraznio mi se i mobitel. Inače, četvrtkom trgovine u Leeuwardenu rade duže, ostalim danima do 18.00h.

Kada sam u restoranu ugledao Indonežanina bio je to  dobar znak, dobra pretpostavka da ću naići na nešto autentično, a ne samo na imitaciju indonežanske kuhinje. Poslije sam u razgovoru s njim otkrio da mu je mama ujedno i kuharica u restoranu. Tražio sam nešto very spicy, a konobaru je to bilo drago rekavši mi da se europljani inače žale da je njihova kuhinja too much spicy. Kušao sam pileći menu (indonežanski ayam), sa povrćem, jajima i naravno rižom. Dobra kombinacija, ali stvarno papreno, pa sam uz početnu bočicu mineralne tijekom objeda morao naručiti i dvije dodatne.

PETAK: RESTAURANT BOSPORUS, TURKSE SPECIALITEITEN

Sa Bornea, Jave, Timora i Malajskog arhipelaga u petak smo se nepcima preselili u Anadoliju i posjetili turski restoran Bosporus. Za razliku od većine ekipe koja je za piće naručila Efes pilsen ja se nakon fenomenalnih beneluških trapista nisam htio vratiti u svijet lagerske svakodnevnice pa sam naručio ayran. To je tradicionalno orijentalno piće koje se dobiva miješanjem jogurta, hladne vode i soli.

Nakon studioznog proučavanja jelovnika koji je uistinu obiman i sadrži više od pedeset delicija odlučio sam se za Nemrut kizi. Riječ je o kombinaciji janjetine i teletine pomiješane sa špinatom, maslinama i feta sirom, a sve to je servirano u umaku od rajčice. Vrlo, vrlo slasno i ukusno.

Kao što rekoh menu im je uistinu impresivan, pa tako među predjelima možete naručiti i kruh iz krušne peći sa biljnim maslacom, Mantardolmu – gljive punjene sa salsom od bosiljka i sirom iz pećnice, eynir cenneti – topli kozji sir sa dinjom, medom i orasima, Ali nazik – goveđa usta s prženim patlidžanima, salsom i feta sirom, Cacik – jogurt umak s krastavcima, češnjakom i peršinom poslužen sa pideom što je neka vrsta turske pizze s mljevenim mesom. Zatim tu je i Garidez tava– pohani škampi s koprom, mladim lukom, rajčicama, tikvicama i rukolom.

Kada su u pitanju glavna jela tu pažnju plijene Karisik izgara (meat lover, ljubitelj mesa) – marinirana janjetina s roštilja, teleći odrezak s ražnja, pileći file, janjeći kotleti, a sve to zajedno s palačinkama, zatim Tavuksote – piletina iz pećnice s tikvicama, mrkvom, paprikom, lukom, gljivama i graškom, Saçkavurma– janjetina iz pećnice s rajčicama, paprikom, lukom i češnjakom…

U kategoriji deserta pozornost privlače Meyveli – svježe voće sa sladoledom i šlagom, Sutluaç – riža na mlijeku sa sladoledom od cimeta, Yogurt topu – turski jogurt s orasima i medom, Kunefe– tradicionalni kolači od tankih rezanaca s mozzarelom i šećernim sirupom posluženi sa sladoledom od vanilije…

Restoran Bosporus jest nešto skuplji od ostalih restorana u Leeuwardenu, ali pruža nezaboravno gastro iskustvo, stoga se tamo svakako isplati potrošiti koji euro više.

SUBOTA: DE WALRUS GRAND CAFFE

Nakon Indonezije i Turske došlo je vrijeme da posjetimo jedan restoran koji (barem izvana) djeluje lokalno, nizozemski, frizijski. Prvo što sam pitao kada mi je prišao konobar bilo je imate li neko domaće, lokalno pivo iz Leeuwardena. „Yes, we have Grutte Pier, would you like to try it?“, bio je odgovor u formi pitanja koji me obradovao. Pivo je bilo jedina domicilna stvar koju sam tamo kušao.

Kada je izbor hrane bio u pitanju, opet sam odlutao, ovoga puta ne na istok, već na jug. De Walrus na nizozemskom znači morž, pa sam se stoga i ja odlučio objedovati poseban menu sa odabranim plodovima mora ili kako oni to nazivaju Fischspezialität. Doduše morževi obitavaju u arktičkim vodama, a ja sam se odlučio za nešto karakteristično za Mediteran, ali nema veze, bitno da je ukusno. To je u biti  bio Bouillabaisse (provansalska riblja juha) sa baguette pecivom i francuskim rouille umakom, a u svemu tome plivaju riba, školjke i kozice. Odlično!

GRUTTE PIER BROUWERIJ

Nenadani susret sa Grutte pierom u restoranu De walrus bio je povod da konstruktivno iskoristim slobodno vrijeme i pobliže se upoznam sa ovom pivovarom iz Leeuwardena tijekom moga jednotjednog boravka u tom frizijskom gradu.

Osnovana je prije nepune četiri godine, od strane dvojca koji se zove Frans Filius & Renze Bil. Prvo pivo koje je ovaj binom izbacio na tržište bio je tripel, a za njega su 2017. godine dobili WBA (world beer awards) priznanje za najbolji tripel Nizozemske.

Kao što je rečeno na početku teksta pivovara nosi ime po slavnom frizijskom heroju Grutte Pieru (veliki Pier). Pravo mu je ime bilo Pier Gerlofs Donia, a njegovi podvizi su stari više od pola tisućljeća. Moram reći i da su podvizi pivovare koja nosi njegovo ime, a koji se manifestiraju u vidu piva koja izbacuju na tržište uistinu impresivni. Pa krenimo redom…

Grutte Pier blond ima 4.5% alkohola i osim standardnih sastojaka ima i primjese korijandera. Dubbel također sadrži korijander, ali ima 7.5% alkohola. Tripel sadrži tri vrste žitarica, ima također 7.5% alkohola, nefiltrirano je i visoko fermentirano. Kako u svojim promo materijalima kažu „sladnost ovog piva predstavlja vrijeme kada je Grutte Pier bio farmer u Kimswerdu, a slatka gorčina predstavlja osvetu Nizozemcima koji su mu ubili suprugu“. Quadrupel se sastoji od ječma, pšenice, zoba i hmelja. Dominiraju arome grožđica, karamele i cimeta, ima 9.5% alkohola.

Lente kuit (proljetna srna) – riječ je o pivskom stilu razvijenom u 15. stoljeću na području današnje Nizozemske, koji se kasnije proširio i Belgijom, Njemačkom, te Velikom Britanijom. Sastoji se od ječma, zobi, pšenice i novozelandskog hmelja. Napravljeno je u suradnji sa novozelandskom Craftwork brewery iz grada Oamara, a svojevrstan je hommage Frizijcu Abelu Tasmanu koji je bio prvi Europljanin kada je 1642. godine ugledao obale Novog Zelanda iliti po maurski, domorodački Autearoae. U ponudi imaju i bock sa 8% alkohola.

Friese Boezem (frizijska njedra) – po svojoj recepturi i svojstvima identičan je tripelu, samo s tom razlikom što umjesto vode sa izvora/pipe koristi kišnicu. „Frizijska njedra“ su u biti neprekinuti sustav jezera, kanala koji se nalazi pola metra ispod razine mora, a zauzima ukupnu površinu od 15 000 hektara. Frizijci se stoljećima bore protiv vode gradeći nasipe, a tek sa izgradnjom „Frizijskih njedara“ koja skladište suvišnu (kišnu) vodu stavili su stvari pod kontrolu. Friese Boezem je posveta vječnoj frizijskoj borbi s vodom i (trenutnoj) pobjedi nad njom.

Bretttûne – ovo pivo je prošlo dodatnu fermentaciju s bretonskim (Brettanomyces) kvascem u bačvi od francuskog hrasta. Naziv dolazi od kombinacije riječi Brett (Bretanja, sjeverna francuska pokrajina) i tûne (frizijska riječ za tunu). 3 slova t u nazivu je ujedno oznaka za tripel pivo. Sadrži 8% alkohola, a najbolje se sljubljuje sa sirom camembert calmados.

Kracht in de nacht (moći u noći) – kako u pivovari kažu snaga frizijskog narodnog heroja Grutte Piera bila je nemjerljiva, a on je svoje bitke protiv mrskih neprijatelja vodio i po noći, a te noćne bitke u kojima su dolazile do izražaja njegove moći su bile inspiracija za ovo pivo koje u svom sastavu ima čokoladni slad, a sadrži 10% alkohola.

Grutte Pier elixer je nefiltrirano pivo sa 11.5% alkohola, a osim ječma, hmelja, kvasca i (čokoladnog) slada sadrži i boomsma beerenburger. Riječ je o jakom alkoholnom piću sa 30% alkohola koje spada u kategoriju Jenever, a to je pak naziv za nizozemski gin sa okusom borovnice iz kojeg se razvio i sadašnji gin. Propisi Europske Unije govore da samo žestoka pića iz Nizozemske, Belgije, dva sjeverna francuska departmana i dvije sjeverne njemačke savezne države smiju nositi oznaku jenever/genever/genièvre.

NEDJELJA – PIZZERIA DE BURGERMEESTER VAN NAPLES

Sljedeći dan smo nepcima odlutali još dalje na jug, sa južne francuske obale preselili smo se u Kampaniju. Kušao sam campagnola (rajčica, mozzarella, crveni luk, gorgonzola, artičoka, bosiljak, paprika) pizzu i ugodno se iznenadio kako u suštini vegetarijanska pizza može biti sočna, ukusna i zasitna. Od ostalih delicija s jelovnika pažnju plijeni burrata con i fichi – kremasta mozzarella sa smokvama, orasima, maslinovim uljem i medom, te insalata di finocchio e arancina – salata od komorača, naranče, badema, mente, grožđica…

PONEDJELJAK – WAPEN VAN LEEUWARDEN

Prvo što sam napravio kada sam ušao u restoran bilo je to da sam pogledao koja piva imaju on tap. Nakon kraćeg proučavanja odlučio sam se za Brugse zot dubbel sa 6% alkohola. Zaintrigirala me dvorska luda na čaši od piva, pa sam krenuo pomnije proučavati ovu pivovaru. Pivovara je locirana u današnjoj Belgiji, u provinciji Flandriji gdje se priča flamanski jezik, koji je zapravo dijalekt nizozemskog, ali nekoć je grad Brugge u kojem je locirana bio u sastavu Nizozemske. Legenda kaže da je nadvojvoda Maksimilijan Habsburški nakon smrti supruge, Marije od Burgundije naslijedio vladavinu nad srednjovjekovnom Nizozemskom.

Zbog njegove surove vladavine i visokih poreza to je izazvalo revolt Nizozemaca, a niti Brugge nije bio iznimka. Kada je vladar posjetio grad 1488. godine stanovnici su izražavali veliko negodovanje, a u znak odmazde Maksimilijan im je zabranio održavanje sajmova i svečanosti. Kada su od vladara žitelji grada tražili dozvolu za izgradnju nove umobolnice on im je poručio da mogu jednostavno zatvoriti gradska vrata jer je grad već ionako prepun budala. Od tada su žitelji tog flamanskog grada poznati kao „budale iz Bruggea“.

Jednotjedni boravak u Leeuwardenu bio je odlično hedonističko iskustvo i prilika za edukaciju i širenje gastro vidika. Jedino mi je žao što nisam imao dovoljno vremena za obilazak meksičkih, japanskih, španjolskih, korejskih i hrvatskih(!?) restorana. Da, imaju i hrvatski restoran! To je grad koji stvarno brzo prirasta srcu, niti malen, a niti prevelik. Grad koji Vas zove da se ponovno vratite.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *