RESTORAN, ETNO SELO I RAKIJE EDEN IZ BOSANSKIH LUŽANA
U turističkom smislu prosječnom žitelju Hrvatske Bosna i Hercegovina je prava terra incognita. U redu, svi će spomenuti Sarajevo i ćevape na Baščaršiji, ali što je s ostatkom BiH? Rekli bismo tako blizu a tako daleko. Ali mi ćemo reći naizgled tako daleko, ali ipak realno tako blizu…
Slavonski Brod šesti je po veličini grad u Hrvatskoj i drugi u Slavoniji. Slavonski Brod nalazi se na rijeci Savi, a upravo je rijeka Savi, ako izuzmemo jedan kraći intermezzo u 20. stoljeću oduvijek bila granica, razdjelnica svjetova, koja je dijelila Panoniju od dinarskog prostora, Srednju Europu od Balkana, pa je stoga i taj prostoj južno od Save uvijek imao i još uvijek ima neku mističnu dimenziju, nešto što je vrlo blizu, a na neki način i daleko. Dovoljno blizu da se relativno brzo, lako i uz niski trošak može obići, a dovoljno daleko da iskustvo boravka na tom području bude drugačije od onog što se može vidjeti i doživjeti kod kuće.
S druge strane Save nalazi se Bosanski Brod, a najbliži susjedni grad je Derventa. Cesta od Bosanskog Broda do Dervente duga je tridesetak kilometara vodi preko Močila, Novog Sela i Bosanskih Lužana, a u uz cestu se nalaze zanimljivi restorani kao što je Stari hrast, Mara i Lole i Eden koji je i predmet ove reportaže. Ali za razliku od drugih Eden nije samo restoran, Eden je i etno selo, a Eden je i linija sjajnih rakija, tri priče u jednoj. Kada se svemu tome doda i to da je riječ o obiteljskoj priči koju vodi glava familije Boško Asentić uz pomoć svoje supruge Vere, sina Aleksandra i kćerke Jelene može se reći da je riječ o četiri priče u jednoj lijepoj poslovno poduzetničko ugostiteljsko turističkoj storiji.
Ispred restorana Eden nalazi se prostrano parkiralište, a sam restoran ima nekoliko sala koje mogu primiti više stotina ljudi što ga čini idealnim mjestom za velike proslave. Restoran Eden je i zgodno mjesto za predah na putu, na cesti koja vodi prema Prnjavoru i Banjoj Luci. Došavši u Eden pažnju su nam privukli brojni detalji u uređenju interijera, a razgovor smo započeli sa vlasnikom i idejnim pokretačem cijele priče Boškom Asentićem i njegovom kćerkom koja vodi turistički dio kompleksa Jelenom Nikolić. Cijela priča je započela 2000. godine kada se otvara restoran, a nakon nekoliko godina, na poticaj sina Aleksandra počinje se graditi i etno selo.
„27 godina sam radio kao trgovački putnik za različite firme, a onda sam pred mirovinu odlučio sa suprugom otvoriti restoran.“ Boškove su riječi. Međutim u tom trenutku, prije dvadesetak godina Boško nije ni slutio da je restoran samo prva faza ka izgradnji jedne kompleksnije turističke priče. Međutim, kada se uzme u obzir vedrina i optimizam s kojim zrači, unatoč godinama koje je već prošao (ili možda baš zbog toga) to nije nimalo čudo. „Shvatio sam da ljudi u 95% slučajeva uspijevaju kada krenu ispočetka, s jedne pozitivne nule, a nula je pozitivna zato što nikome nisi dužan. Svatko onaj tko naslijedi vrlo teško ide dalje, jer ne zna koji su sve problemi prethodili onome što je naslijedio“ govori nam Boško dok uživamo u teletini ispod saća, koja je zaštitni znak restorana Eden i sjajnoj dunjevači.
Smještajni kapaciteti u etno selu se nalaze u kijerima. Kijeri su drvene kućice karakteristične za planinske obronke u tom dijelu Bosne. Nekada su u njima ljudi živjeli, a sa urbanizacijom došlo je i do njihovog zanemarivanja, a na posljetku i devastacije, do toga da su se drvo od njih počelo koristiti kao ogrjev. Boško je otkupio prvih nekoliko kijeri, potpuno ih rastavio i dio po dio sastavio u svome etno selu. Izvana su to stare rustikalne drvene kućice, a iznutra odišu vrhunskim komforom.
Što se rakija tiče njihovom proizvodnjom se Asentići bave već desetak godina, a kruna uspjeha se dogodila u svibnju ove godine na međunarodnom poljoprivrednom sajmu na koji su poslali dvanaest uzoraka rakije i osvojili ni manje ni više nego 12 priznanja, i to jednu srebrnu, jednu zlatnu, sedam velikih zlatnih medalja i tri šampionske medalje. Na tom prestižnom natjecanju sudjelovalo je stotinjak izlagača koji su poslali sveukupno 234 uzorka. Njihova dunjevača, koja je odležala desetak godina najbolje je ocijenjena rakija u posljednjih 37 godina.
Ako se zateknete u Slavonskom Brodu ili okolici, a zaželite se odmora u rustikalnom ambijentu, dobre hrane i dobrih rakija neka Vam ne bude teško provozati se dvadesetak kilometara do Bosanskih Lužana i turističkog kompleksa Eden.
About Author
