GORNJE PODUNAVLJE – KAKO SAM KUŠAO ODLIČAN ROŠTILJ U PRAPOSTOJBINI FIŠ PAPRIKAŠA

text by Mario Jukić, photos by Neven Ristić, Velimir Rupčić & Mario Jukić

Gornje Podunavlje karakterizira sjajna gastronomija na obodima najveće unutrašnje delte Dunava, a to područje je i idealna kulisa za cikloturističke izlete i start up državne projekte. Zašto? odgovore saznajte u nastavku teksta…

Kako se pobrinuti da hedonizam oličen u uživanju u hrani i piću ne sklizne u dekadenciju? Tako da se u njega utka i doza avanturizma, adrenalinske sportske rekreacije. Stoga je za upoznavanje nekog kraja, neke destinacije pored uživanja u lokalnoj gastronomiji idealna i vožnja biciklom. Kada se u sve to utka zabava i glazba tada imamo idealnu kombinaciju za vikend za pamćenje.

EUROPSKA AMAZONA

Posebni rezervat prirode Gornje Podunavlje preslika je Kopačkog rita, na lijevoj strani Dunava. Sombor je najveći grada regije, točnije subregije u kojoj se nalazi Gornje Podunavlje, Sjevernobačkog upravnog okruga, a Apatin je najveće naselje na samom Dunavu.

Iako je ovo područje prvenstveno svim gurmanima poznato po specijalitetima od riječne ribe nimalo ne zaostaje niti u drugim vidovima gastronomije, a posebno treba istaknuti delicije s roštilja. U to sam se i osobno uvjerio  u Apatinu posjetivši restoran Royal D, te u Somboru blagujući u roštiljnici Stop, a u intermezzu između ove dvije gastro ekspedicije sudjelovao sam i na biciklijadi po Gornjem Podunavlju koju je organizirao Robert Marton, neumorni cikloentuzijast.

Naravno, kao i gotovo svaki put kada idem prema Batini i prolazim kroz Zmajevac nisam mogao proći, a  da ne stanem kod Ivana Gerštmajera Zelembera i opskrbim se njegovim vinskim nektarom za obiteljsko druženje u subotu. Od tri dana u Vojvodini subotu sam namijenio za obiteljsko druženje na vikend naselju Opaljenik, petak je rezerviran za Liberland music festival Floating man, a nedjelja za cikloturistički đir po Gornjem Podunavlju.

Ivan mi govori da je u izradi i nova web stranica vinarije Gerštmajer koju s nestrpljenjem očekujemo. Ali činjenica je da je sam proizvod najbolja reklama i prezentacija, te za njihova vina znaju svi koji nešto znaju ili misle da znaju o hrvatskim vinima, te im je na neki način web stranica i nepotrebna. Ali eto ako imaju svi, zašto ne bi i oni…

Nakon prelaska državne granice i mosta kod Batine vrlo brzo se dolazi do table na kojoj piše „Dobrodošli u specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje“. Ovo područje, zajedno sa susjednim Kopačkim ritom nerijetko se naziva i europskom Amazonom. I uistinu golim okom je vidljivo da je vegetacija tamo bujnija, pomalo divlja. To je ono što se vidi s prometnice, a što je tek skriveno u dubinama šuma specijalnog rezervata?

BEZDAN – VRATA BAČKE

Prvo naseljeno mjesto je Bezdan, prvo je to selo kada se u Bačku ulazi sa najsjevernijeg graničnog prijelaza u hrvatskoj Baranji, preko Mosta na Batini. Zanimljivo je da je prvo selo na koje se nailazi kada se u Baranju dolazi sa najsjevernijeg mosta u Slavoniji, onog u Belišću Novi Bezdan čiji žitelji kako i samo ime sugerira vuku korijene od bačkih Bezdanaca, a koji su ovo naselje osnovali nakon jedne katastrofalne poplave koja je nekoć pogodila izvorni, bački Bezdan. A ovo naselje i nije selo, već varošica, termin koji se u Srbiji udomaćio za prijelazni tip naselja između sela i grada. Ovo naselje je poznato po iznimno velikom broju sudionika olimpijskih igara, što je i istaknuto na tabli na ulazu u selo. Kada se uzme u obzir broj stanovnika Bezdan je dao najviše sudionika olimpijskih igara od svih naselja u susjednoj Srbiji.

U Bezdanu se račvaju putevi, cesta lijevo vodi prema Kolutu i Bačkom Bregu ili kako ga lokalni Šokci nazivaju Beregu, cesta ravno prema Somboru, a cesta desno prema Bačkom Monoštoru. Da bi se došlo do Monoštra iz pravca Bezdana ili pak iz pravca Sombora nužno je prijeći most preko kanala Dunav – Tisa – Dunav. S jedne strane omeđen kanalom, a s druge moćnim Dunavom Monoštor se nalazi u svojevrsnoj izolaciji što je ovom naselju pomoglo da sačuva neki šarmantan retro štih.

LIBERLANĐANI U EGZILU

Destinacija na koju sam se uputio je bio Liberland music festival Floating man koji se održavao na lokalitetu koji monoštorci nazivaju Piski, na kojem se nalazi i poljoprivredni aerodrom koji nema asfaltiranu uzletno – sletnu pistu, već travnatu. Zbog kanala DTD najsigurniji prilaz ovome lokalitetu je ipak iz pravca Sombora.

Obilna kiša koja je padala toga dana i činjenica da je poljskim putem koji vodi do lokacije održavanja festivala prije mene prošlo nekoliko desetaka vozila učinili su prtenjak blatnom kašom kroz koju sam jedva prošao levitirajući nad ekstremno navlaženom panonskom zemljom. Nekoliko puta se u automobilu palila lampica koja signalizira opasnost od proklizavanja, a to sam jedini put doživio kada je cesta bila potpuno zaleđena.

Već sam vidio, u crnim primislima scenu u kojoj ostajem zaglavljen u blatu, kako očajnički tražim nekoga sa traktorom da me izvuče, a tih 3.8 kilometara činili mi se kao 38 km. Na svu sreću crne slutnje nisu se obistinile. Konačno sam došao do željene destinacije, aerodroma Cora. Oni pametniji na festival su došli riječnim taksijem iz Sombora.

Sam festival okupio je brojne sudionike i Liberland fanove iz cijeloga svijeta. Pa smo tako mogli poslušati češki world music band koji izvodi etno klasike iz cijeloga svijeta ili tamnoputu pjevačicu iz Londona koja izvodi neki poseban crossover jazzy/soul/trip hop glazbe u pratnji plavokosog klavijaturista.

DUNAVSKI CORTO MALTESE

Unatoč tome što se fizički na tlo Liberlanda može kročiti samo uz plaćanje kazne za ilegalan prelazak granice u iznosu od 2.500,00 kn riječ je o ideji koja privlači stotine tisuća sljedbenika iz cijelog svijeta, a njihov dolazak na ovakve manifestacije generira lokalnoj zajednici i značajne turističke benefite.

Šteta što taj potencijal nije prepoznat i na desnoj strani Dunava. Nakon Liberland konferencije održane 2016. godine u Lugu koja je obilježena različitim opstrukcijama od strane hrvatskih državnih struktura sve aktivnosti takvoga tipa preseljene su u Srbiju. A tamo čak postoji i turistička agencija Liberland trip koju vodi Vladan Jovanović, dunavski Corto Maltese, kako ga nazivaju u polušali/poluzbilji Liberland fanovi, a nosi i neslužbenu titulu doktora za krizne situacije. Svakako bih ga predložio za predavača na nekom od studijskih programa kriznog managementa.

U subotu se program preselio u Apatin, jer tamo se nalazi luka u kojoj je usidren Liberty boat, idealan za riječne izlete i razgledavanje Liberlanda sa sigurne udaljenosti, kada je već tako skupo pristati na njemu. Apatin je najsjeverniji srbijanski grad na Dunavu, a najpoznatiji je po svojoj pivovari i Jelen pivu, te po svojoj slavnoj povijesti. Nekoć je to bio glavni prihvatni centar za Nijemce koji su uslijed agrarne prenapučenosti naseljavali ove panonske krajeve koji su opustjeli nakon izgona Turaka, a njegovo njemačko ime je Abthausen.

ROŠTILJ SA DUNAVA

Kao i ostatak Podunavlja Apatin je poznat po specijalitetima od riječne ribe. U gradu se nalazi tri sjajna restorana na obali Dunava koji njeguju takav tip gastronomije; Plava ruža, Zlatna kruna i restoran Marina u luci. Međutim, spletom okolnosti za doručak nismo kušali ribu nego se smo se spletom okolnosti našli u restoranu Royal D sa njegovim vlasnikom Damirom Uzelcom. Kako Damir kaže htio je napraviti odmak od uobičajene gastro ponude i gostima pružiti nešto što nije toliko karakteristično za ovaj kraj, a opet nešto opće prihvaćeno, a to je pronašao u roštilju.

Pa tako u ponudi imaju rebarca, pljeskavice obične i punjene sa šunkom ili slaninom, mesne uštipke, domaće kobasice, a posebne poslastice su Apatinski ćevap omotan slaninom i Mađaricin poljubac. Tu je i petnaestak jela na bazi piletine, desetak izbora za doručak, četiri vrste slatkih palačinki i čak pet vrsta slanih. Kušao sam slane palačinke royal sa sirom, šunkom i šampinjonima i urnebes salatu koja se sastoji od feta sira, pavlake, češnjaka i ljute paprike, a zbog svoje teksture idealna je i za namazati na komad kruha.

Nakon doručka preselili smo se u apatinsku marinu gdje smo ispratili Liberland entuzijaste na dunavski boat trip i uputili se put Bezdana gdje mi je domaćin bio Neven Ristić, predsjednik lokalnog udruženja građana Akt. Osvježenje od vrelog ljetnog dana pronašli smo uz domaće sokove i sladoled u caffe baru Anna. Ovaj kafić i slastičarnicu vodi ista ekipa kao i obližnje čarde Pikec i Šebešfok, te je to stoga bila zgodna prigoda da mi Neven ispriča lokalnu legendu o nastanku fiš paprikaša, možda najpoznatijeg jela Srednjeg Podunavlja.

LEGENDA O NASTANKU FIŠ PAPRIKAŠA

Prilikom izgradnje pivovare u Apatinu i ostale infrastrukture habsburška vlastela se suočila s problemom kako prehraniti veliki broj radnika na projektu, a da to ne bude preskupo, a ujedno u kalorijskom smislu dostatno da radnik izdrži dug i naporan radni dan pa su se racionalni Austrijanci sjetili iskoristiti skromne lokalne resurse.

„S obzirom da je grad razvojno pozicioniran od centra ka obali Dunava koji je obilovao ribom najlakše je bilo doći do ribe. Okolna polja su obilovali paprikom koja se sušila i potom mljela (te bila dostupna cijele godine za razliku od sezonskog povrća), pa kombinacijom najdostupnijeg mesa (ako ćemo ribu smatrati mesom) i najdostupnijeg povrća nastaje prva verzija fiš paprikaša koji se potom proširio po cijelom srednjem toku Dunava. Do danas se receptura nije mijenjala nimalo, a sastojci su voda, sol, luk, mljevena paprika i naravno riba. Iako je danas „grijeh“ uz fiš paprikaš konzumirati pivo a ne vino sudeći po lokalnoj priči upravo je pivska priča kumovala postanku fiš paprikaša.

TELETINA ISPOD PEKE NA OPALJENIKU

Vikend naselje Opaljenik nalazi se uz kanal Dunav – Tisa – Dunav, i to dio kanala koji omeđuje Bački Monoštor, a pruža se od mosta do mosta, od mosta koji vodi iz pravca Bezdana do mosta koji u selo vodi iz pravca Sombora i pored kojeg se nalazi ugasla čarda Vesela Monoštorka. Baš na toj čardi pronašli smo okrjepu prije nekoliko godina, tijekom cikloturističke ekskurzije na kojoj smo u Vojvodinu ušli preko mosta na Batini, a izašli preko mosta na Erdutu. Priprema se teletina ispod peke, sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci počastili smo društvo za kupovinu automobila. Kao da je bitan povod, bitno je da se družimo. Kupanje na kanalu manje je riskantno nego na Dunavu, ali pruža podjednako dobro osvježenje.

BICIKLOM KROZ SOMBORSKI ATAR I BAČKO PODUNAVLJE

Probudivši se u nedjelju pakiramo bicikle i upućujemo se za Sombor. Adresa je Vojvođanska 5, a na toj adresi nalazi se sjedište Gianni cycling projecta. Nakon ispijene kave u centru grada krećemo na biciklijadu dugu osamdesetak kilometara. Nakon vožnje kroz somborski atar stižemo Cora aerodroma i do Bačkog Monoštra, potom do Bezdana i dunavskim nasipom vraćamo se nazad, uz kraći silazak s benta i pogled prema Liberlandu.

Posebna atrakcija je prelazak preko kanala skelom koja ide na ručni pogled, kao i prijelazi preko starih napuštenih željezničkih mostova. S obzirom da je sve prekjučer bila kaljuža od blata prtenjak je sasvim solidan. Sunce u kolovozu opako grije i suši. Pola ekipe je iz Srbije, a pola iz Hrvatske, prava prekogranična suradnja, a najmlađi sudionik vožnje, Sergej stalno je na čelu. Na mladima svijet ostaje.

DELICIJE SA ROŠTILJA U PREDGRAĐU SOMBORA

Nakon završene vožnje krećemo ka roštiljarnici STOP koja se nalazi na putu za Suboticu. Njihove roštilj plate pravo su iznenađenje za nepce, a sve je posuto komadićima luka i pikantne paprike. Prava delicija je i zapečeni somun na dnu sredine plate. Nakon dva sjajna dana u Vojvodini upućujemo se ka granici gdje nas dočekuje kilometarska kolona i tri sata čekanja. Pravi „povratak u surovu stvarnost“. No dok kroz misli lete nezaboravne scene iz prethodna dva dana i čekanje je podnošljivije.

About Author