OTVORENE KUĆE ZA ODMOR „OAZA MIRA“ I „ZMAJEVAC“ – POČETAK REVITALIZACIJE ZMAJEVAČKE VINSKE CESTE „KALVARIJA“

Početkom ove godine turistička ponuda Zmajevca – vinske prijestolnice Baranje bogatija je za dvije kuće za odmor uređene u rustikalnom stilu. Točnije, radi se o gatorima koji su kompletno renovirani i opremljeni svim sadržajima koji su potrebni suvremenim gostima. Njihova specifičnost je u tome što se za razliku od ostalih turističkih sadržaja koji su locirani  na potezu od Katoličkog surduka do Ružine ulice ove kuće za odmor nalaze u dijelu mjesta koji se zove Kalvarija, a koji se nalazi odmah na ulazu iz pravca Suze.

Baranja je uvijek lijepa, čak i tijekom siječnja, pa čak i kad nije pokrivena snježnim omotačem kako je to bilo uobičajeno prethodnih godina netom prije Vinceške. Moj prvi posjet Baranji ove godine je bio drugog siječnja, i to s vrlo dobrim razlogom. Vođen informacijom da se u Zmajevcu – vinskoj prijestolnici Baranje otvaraju novi smještajni kapaciteti u donedavno ruiniranim gatorima, dugi niz godina prepuštenima zubu vremena uputio sam se na tridesetak kilometara put od Osijeka do Zmajevca. Pola sata vožnje sasvim je dovoljno da se uživa u relaksirajućim panoramama Baranje.

izvor: #go2baranja

Prije ulaska u Bilje prošli smo pored gradilišta na kojem niče Čingi lingi čarda. Riječ je o kultnom objektu koji je do prije tridesetak godina bio sinonim za panonski hedonizam, a koji sada opet niče iz temelja. Možda je to i jednostavniji način nego renoviranje starih gatora pri čemu se mora voditi računa o strogim zahtjevima Konzervatorskog odjela budući da se radi o zaštićenom kulturnom dobru.

Put od Bilja prema Zmajevcu vodi preko Vardarca gdje glavna cesta, ulica Lajoša Košuta blago skreće lijevo baš na mjestu gdje se nalazi sjajan restoran Dárocz (koji nosi ime po starom, izvornom mađarskom nazivu sela) tako da vizura restorana dominira pogledom sa prvog dijela glavne ulice. Produžujemo prema Lugu (mađ. Laskó), još jednom baranjskom mjestu naseljenom pretežito Mađarima, poznatom po sjajnoj manifestaciji Paprika fest i restoranu Zlatni Bunar koji posluje u sklopu hotela Lug i umjesto da skrenemo desno prema pustarama i divljini Kopačkog rita skrećemo lijevo prema Grabovcu, selu koje čini razdjelnicu između dviju krakova baranjske turističke transverzale.

izvor: #go2baranja

Naime, prvi dio ove rute koje se proteže sve od dijela Osijeka koji se nalazi s lijeve obale Drave (Podravlje) do Batine i granice sa Vojvodinom, a na kojoj se nalazi većina turističkih sadržaja u Baranji nalazi se u općini Bilje, a drugi dio u općini Kneževi Vinogradi. Grabovac se nalazi u općini Čeminac i dijeli transverzalu na dva dijela.

Kao što je već naglašeno sam početak ove rute spada pod grad Osijek, a kraj pod općinu Draž u kojoj se nalazi naselje Batina. Nakon izlaska iz Kneževih vinograda cesta počinje blago vijugati po pitomim, krajnjim južnim obroncima Banskog Brda, a putnicima se pruža i fantastična, relaksirajuća vizura vinograda.

izvor: #go2Baranja

Ako krenemo od pretpostavke da je Baranja dobila ime po mađarskoj sintagmi Majka vina – bor anya tada bez pretjerivanja možemo reći da je na toj cesti svaki putnik na pravom putu ka samoj srži iliti esenciji Baranje. U Suzi, selu koje se nalazi prije Zmajevca i s njim je praktično spojeno nalaze se dva sjajna restorana – Kovač čarda i Piroš čizma, te dvostruko više odličnih komercijalnih vinarija; Kolar, Kovats, Matijević i Pinkert.

Kovač čarda nalazi se na samom izlasku iz sela, a ni kilometar od nje, u zmajevačkoj ulici Maršala Tita, na kućnom broju 79 lociran je kompleks kuća za odmor obitelji Vučemilović – Šimunović; dvije su u potpunosti uređene i spremne za prihvat turista, a ostale tek čekaju adaptaciju. Kuće za odmor se nalaze u  dijelu sela koji se zove Kalvarija, a prolaznike o tome obavještava smeđa signalizacija na kojoj piše „Vinska cesta kalvarija“. Riječ je o manjem surduku koji vodi od glavne ceste prema Banskom brdu, a s čije desne strane se nalazi nekoliko zapuštenih gatora.

Jedan dio gatora se nalazi uz glavnu cestu, na povišenom dijelu utvrđenom i od glavne prometnice odijeljenom krupnim kamenjem  oblikovanim čeličnim rešetkama. I ti gatori (koji su stari od 150 do 200 godina što se može vidjeti po oznakama na ciglama kojima su sazidani) su donedavno dijelili sudbinu onih u surduku, ali na svu sreću zahvaljujući inicijativi jedne agilne, pa može se reći i odvažne žene to se promijenilo.

Kod tih gatora lociranih uz glavnu cestu nalaze se kamene stepenice koje vode sve do proplanka na kojem se nalazi 12 postaja križnog puta, 6 sa lijeve i 6 sa desne strane, a u sredini je stara kapelica. Kao i okolni vinski podrumi i sama Kalvarija se danas nalazi u prilično zapuštenom stanju, prepuštena zubu vremena i dugotrajnom štetnom utjecaju atmosferalija, ali kako smo čuli od domaćina, u općini Kneževi Vinogradi postoji inicijativa za njenom restauracijom.

Pored svih ostalih sadržaja zašto Zmajevac ne bi imao imao i jednu znamenitost u domeni sakralnog turizma? Kod puno ljudi prva asocijacija na Zmajevac su razuzdane fešte tijekom Gator festa i Vinskog maratona, ali u kontrast tome lijepo je znati da u Zmajevcu postoji jedno mjesto koje nudi mir i kontemplaciju. Za svakog po nešto pa neka ljudi biraju sukladno vlastitim afinitetima.

Sa Kalvarije se pruža odličan pogled na ostatak sela, a horizont seže daleko do gustih baranjskih šuma koje omeđuju rukavce Dunava. Na ovom mjestu je prije dvadeset godina obilježen euharistijskim kongresom Veliki jubilej za vjernike mađarske narodnosti koji žive na području Đakovačke i Srijemske biskupije, a kojim je osim 2000 godine kršćanstva obilježeno i 1000 godina od krštenja svetog Stjepana i njegove krunidbe za kralja.

„Možda smiješno zvuči, ali najviše energije i vremena sam utrošila na rješavanje „papirnatih“ problema. Kada sam htjela kupiti neki gator prvo što sam saznala da vlasnička struktura nije jedan kroz jedan, da postoji nekoliko (su)vlasnika koji žive u različitim dijelovima Europe. Sva sreća pa su nam pomogli naši susjedi koji su znali nasljednike, tj. koji su znali gdje su se oni raselili“ govori mi Jasmina Vučemilović – Šimunović koja stoji iza cijelog projekta.

Jasmina je još jedna u nizu Osječana, nakon Damira Josića, Pere i Blaženke Kusić, Slavka Kalazića, Viktora Tašića i ostalih koji su u Baranji prepoznali veliki potencijal za razvoj vinskog i ruralnog turizma i odlučili uložiti kapital, vrijeme i trud kako bi doprinijeli njenoj turističkoj ponudi. Na taj način, osim što su osnažili baranjske turističke potencijale bili su i pozitivan primjer, te poticaj domicilnom stanovništvu da se i oni sami odvaže na poduzetničke iskorake.

Ova priča ima i notu prave obiteljske priče jer je prvi gator na Kalvariji kupila Jasminina majka Mira i to danas davne 2006. godine, a on danas nosi naziv „Oaza mira“.  „Godinu dana nakon osmodnevne posjete Svetoj zemlji, što je za mene bilo jedno divno spiritualno iskustvo i tijekom koje sam uz sve ostale znamenitosti obišla i Golgotu ili Kalvariju, mjesto gdje je razapet Isus i gdje se danas nalazi Bazilika Svetog groba slučajno sam naišla na ovo mjesto i na njemu osjetila nevjerojatan mir i spokoj, usporediv samo s onim u Jeruzalemu. Penjući se prvi put stepenicama prema Kalvariji zajedno sa suprugom očekivali smo da ćemo naići na staro groblje, a ugledali smo postaje križnog puta. Bez puno razmišljanja, ali i bez ikakvog konkretnog plana i cilja što dalje raditi s njim odlučila sam kupiti stari gator koji se nalazi u podnožju zmajevačke Kalvarije, u ravnini s kapelicom na brijegu.

Nakon obnove nekoliko godina sam se znala priupitati pa zašto je to meni uopće trebalo? Kćer Jasmina, a niti ostatak obitelji u to vrijeme nije imao nikakve izražene afinitete prema bavljenju turizmom, a onda je spletom okolnosti, sedam godina kasnije Jasmina kupila drugi gator i polako ga počela uređivati i danas smo došli u fazu kada svoju fascinaciju ovim kutkom Baranje možemo podijeliti sa svim zainteresiranim putnicima namjernicama. Sve je u Božjim rukama i valjda je tako moralo biti. Ništa ne ide preko noći, pa je tako i put od kupovine prvog gatora do njihova pretvaranja u kuće za odmor trajao gotovo petnaest godina. Osim nas podrume na Kalvariji su kupili i neki drugi ljudi i nadam se da ćemo zajedničkim naporima  učiniti ovaj dio Zmajevca reprezentativnim u turističkom smislu“ s neskrivenim oduševljenjem govori gospođa Mira.

Trenutačno su u turističkoj funkciji dva gatora, a svaki od njih prima po troje posjetitelja. U njihovom prizemlju nalazi se dnevni boravak/prostor za fešte, a u produžetku vinski podrum ukopan u brdo. Spiralne stepenice vode do potkrovlja u kojem se nalaze ležajevi. Kao i u ostalim zmajevačkim gatorima adaptiranim za prihvat turista (primjerice u smještajnim kapacitetima obitelji Zajec) rustikalni elementi se skladno kombiniraju sa onim modernima, nužnima da se zadovolje svi zahtjevi modernog gosta. Kandelaberi, ograda od kovanog željeza, masivne drvene grede u potkrovlju i kaljeva peć objektu daju poseban šarm.

Zmajevac se suočava sa velikim nedostatkom smještajnih kapaciteta tijekom top manifestacija kao što su Gator fest ili Vinski maraton, a novootvorene kuće za odmor na vinskoj cesti Kalvarija pridonijeti će da se taj deficit barem malo smanji. No osim tijekom manifestacija obilježenih strkom i vrevom Baranju treba posjećivati tijekom cijele godine jer se tako može najbolje spoznati njena ljepota i šarm.

Baranja je destinacija prvenstveno ruralnog turizma, a ta vrsta turizma podrazumijeva naravno i interakciju s prirodom. Ili kako jedna stara pjesma o Baranji kaže: „Tu sam i kad grožđe zrije, i za Martinje kad se mlado vino pije, kad se na čokote kupi prvo inje, i za Vincekova kada se otvara sezona nova“

A kada smo već kod vina i obitelj Vučemilović, kao svaki pravi baranjski domaćini imaju i svoje vino, doduše u ograničenim količinama, za vlastite potrebe i potrebe svojih gostiju. Stare nasade vinove loze zamijenili su novima i dok oni ne stasaju grožđe otkupljuju od drugih, ali vino nastaje u njihovom podrumu kojeg mogu obići svi posjetitelji.

No svaki pravi vinski turist želi kušati što više varijeteta vina s određenog područja pa  tako posjetitelji osim prethodno nabrojane četiri vinarije u Suzi mogu posjetiti i dvadesetak vinskih gatora u samom Zmajevcu, a na manje od dva kilometra ili dvadesetak minuta laganoga hoda nalazi se i ponajbolja baranjska vinarija – vinotočje Gerštmajer. Restoran i vinarija Josić nalazi se na svega 900 metara iliti desetak minuta hoda.

Kako Jasmina kaže uskoro će, kada malo zatopli nabaviti i bicikle za goste pa će posjetitelji moći u kontrast hedonističkim aktivnostima istraživati Baranju, bilo da se glavnom cestom zapute prema Batini i Dunavu, bilo da se nekim od surduka popnu na više dijelove Banovog Brda ili da se preko Suze i Mirkovca zapute prema pustarama i Kopačkom ritu.

Kuće za odmor Vučemilović idealno su mjesto za odmoriti dušu, a za one nešto pustolovnijeg duha i odlična početna baza za upoznavanje svih dijelova Baranje, a Baranja iako geografski relativno malen prostor krije u sebi nebrojeno puno kontrasta i zanimljivosti koje tek trebaju biti otkrivene široj javnosti, baš kao što je obitelj Vučemilović široj javnosti otkrila zmajevačku Kalvariju. No ovo je tek početak, uskoro bi se trebali adaptirati i novi objekti, a vinska cesta Kalvarija zasjati u punom sjaju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *