MONS AUREUS; RAĐANJE NOVE BARANJSKE VINSKO – TURISTIČKE PRIČE
Na nedavno održanom festivalu vina, delicija i ugodnog življenja WineOs predstavila se po prvi puta nova vinarija sa sjedištem u Zmajevcu koja nosi ime Zlatno Brdo. Ni mjesec dana nakon toga imao sam čast i priliku zaviriti u još jednu novu baranjsku turističko – vinsku priču koja nosi isto ime, doduše u izvorniku.
Prvi poznati, zapisani naziv za baranjsku vinorodnu planinu seže u rimska vremena i njen latinski naziv je Mons Aureus što u prijevodu znači Zlatno Brdo. Taj naziv baranjska planina duguje vjerojatno visokoj razini insolacije i zlatnim plodovima prirode koji ondje uspijevaju; „tu je visoka razina insolacije, tu nastaju vrhunske vinske kreacije“, kaže jedna pjesma posvećena tom finom baranjskom vinu.
Nakon habsburške rekonkviste i izgona Osmanlija s panonskog prostora Austrijanci baranjsku planinu nazivaju Goldberg, a to ime se zadržalo i do danas, s time da više ne označava cijelu vinorodnu uzvisinu, već samo jedan mikro lokalitet kod Popovca kojeg odlikuje specifičan terroir. Po Popovcu, odnosno po njegovom starom, predtrijanonskom imenu cijela baranjska planina danas nosi ime. Naime, nekoć se Popovac nazivao Bán, pa otuda i Bansko Brdo ili Banska Kosa.
Danas na Goldbergu kod Popovca postoji jedan proizvođač rakija i jedan proizvođač vina, a težište baranjskog vinarstva se pomaklo sa sjeverne na južnu stranu Banskog Brda u vinsku prijestolnicu Baranje – Zmajevac i ostala naselja općine Kneževi Vinogradi. A do prije samo stotinjak godina i krajnji sjeveroistočni dio Baranje gdje se danas nalazi općina Draž vrvio je vinogradima i vinskim podrumima.
Od 1910. godine do danas taj dio Baranje izgubio je čak 88% nekadašnjeg stanovništva, a gotovo svako domaćinstvo je imalo svoj vinograd i podrum u planini. Kada su u pitanju komercijalne vinarije danas se na tom području, točnije u Gajiću nalazi tek vinarija Bećaruša, ali lijepa i dobra vijest je da se tamo upravo rađa jedna nova vinsko – turistička priča koja je još uvijek u povojima, ali već sada njeni obrisi djeluju impresivno, a njeno ime je Mons Aureus.
Četrdesetak kilometara dug put od Osijeka do vinarije vodi baranjskom turističkom transverzalom; prolazimo Kneževe Vinograde i na kružnom toku na izlazu iz Zmajevca skrećemo lijevo, te na sljedećem kružnom toku na kojem se nalazi skulptura jelena i račvanje puteva za Draž i Batinu opet skrećemo lijevo. Na trećem odvojku lijevo, prije samog ulaza u Draž nalazi se skretanje za vinariju.
Stižemo na cilj i zatičemo impozantan prizor i s lijeve i desne strane. S jedne strane pogled na ravnicu, šume koje vode ka Dunavu i obrise planina u Mađarskoj, a s druge nova vinarija i kompleks kuća za odmor, kako kupljenih koje čeka renoviranje, tako i onih u izgradnji. Rađa se jedan pravi resort čija će jezgra biti vinarija, koji će nuditi smještaj posjetiteljima u rasponu od hostelske do exclusive varijante, a kako naglašavaju sve će biti upotpunjeno sa brojnim izletničkim sadržajima. Stvaranju nečeg sličnog sam svjedočio prošle godine u Zlatnoj dolini, a zašto bi Zlatno brdo zaostajalo za Zlatnom dolinom?
Nakon kontemplativnog uživanja u pogledu na panonska prostranstva i detaljnog razgledavanja komponenata budućeg resorta uputili smo se u vinski podrum i kako i priliči započeli degustaciju, naravno sa graševinom. Prošlogodišnja berba graševine ima sjajne karakteristike, počevši od arome do samog okusa, a tu su još i pinot sivi, cabernet savignon, pa čak i kadarka – autohtona sorta kojom je nekoć bio zasađen veći dio baranjske planine, a danas je svojevrstan raritet.
Kupovina vinograda i nekretnina i njihovo okrupnjavanje traju od 2014. godine, a konačno će, u bliskoj budućnosti njihova vina ugledati i svjetlo tržišta. Sve to ukazuje da nije riječ o nekoj instant priči, već o pomno osmišljenom poslovnom projektu koji je pri kraju procesa inkubacije.
S dolaskom proljeća u Baranji – Majci vina zahuktavaju se nove vinske priče koje nastavljaju tradiciju dužu od tisućljeća.
About Author
