VINATLON U BARANJI

Vinatlonski dani u Baranji započeli su još 11. lipnja baranjskim Wine & Walk-om, a veliko finale održano je vikend kasnije, 17. i 18. lipnja.

U petak, 17. lipnja u starom beljskom podrumu u Kneževim Vinogradima održana je svečana dodjela nagrada sa ocjenjivanja vina u sklopu Vinatlona. Titulu „Šampiona Dunava“ i najbolje ocijenjenog predikatnog vina odnijela je Graševina izborna berba Mihalja Gerštmajera mlađeg osvojivši 91 bod od strane ocjenjivačke komisije na čijem čelu je bila Ivana Alpeza. Izborna berba pinota sivog vinarije Zlatno Brdo dobila je veliko zlato i samo jedan bod manje. Traminac vinarije Kalazić bio je najbolje ocijenjeno bijelo vino bez predikata, Ciconia nigra cuvée obiteljskog podruma Josić odnijelo je titulu najbolje ocijenjenog crnog vina, a rosé Radosh vinarije Papak iz Iloka proglašeno je najboljim ružičastim vinom.

Organizatori iz Udruge vinogradara Baranje tiskali su i podijelili prisutnima i vrlo praktičnu brošuru u kojoj su se mogle pronaći osnovne informacije o samom baranjskom vinogorju, članovima ocjenjivačke komisije, glavnim nagradama, programu Vinatlona, te popis svih 78 vinskih etiketa koje su nagrađene na ocjenjivanu.

Nakon dodjele nagrada upriličen je i „Najduži vinski stol“ na kojem su prisutni mogli kušati sva vina s ocjenjivanja. Renomirani kuhar Tomica Đukić, široj javnosti najpoznatiji po tome što je kuhar hrvatske nogometne reprezentacije (iako je to samo jedna od njegovih profesionalnih referenca) pobrinuo se da ovaj primarno vinski event dobije i fantastičnu gastronomsku nadogradnju, te je prisutnima prezentirao svoju interpretaciju finger fooda.

Kanapei na pravi baranjski način koji su na podlogom ograničenoj površini sadržavali čitavo bogatstvo mirisa i okusa; od pečene slanine do sira sa panonskim tartufima. Ovako intrigantna gastro nadogradnja cijelom eventu dala je jednu potpuno novu kvalitativnu dimenziju učinivši „Najduži vinski stol“ pravom eno gastro senzacijom. Tomica Đukić vedar, nasmijan, otvoren i srdačan kao i uvijek spremno je odgovarao na sva pitanja posjetitelja o svojoj jedinstvenoj interpretaciji finger fooda, kao i sami vinari čija smo vina kušali nakon što su za njih primili priznanja.

Poslije starog beljskog podruma program se preselio na bazene u Kneževim Vinogradima na kojima je održano prvo ovogodišnje noćno kupanje, a posjetitelji su mogli uživati u vinskim koktelima. Sve je to bio samo uvod u subotu – glavni vinatlonski dan.

Kao mjesto zbivanja određen je reformatski surduk koji kako mu i samo ime sugerira započinje kod zmajevačke reformatske crkve. Dvije crkve u jednom selu odraz je baranjske multikulturalnosti, ali neka mjesta poput Karanca imaju čak i tri crkve. Karanac je „pretakao“ Zmajevac po broju bogomolja, ali zato Zmajevac prednjači u cijeloj Baranji po broju vinarija pa se stoga s ponosom i naziva vinskom prijestolnicom Baranje.

Za razliku od velike većine drugih zmajevačkih evenata koji se odigravaju u katoličkom surduku ovaj Vinatlon je kao što rekosmo održan u reformatskom jer je on uvijek na neki način bio u sjeni onog prvog, a podjednako je lijep i mističan. Kada govorimo o mistici dovoljno je samo pogledati te gatore stare i više od stotinu godina, i staru mađarsku pučku ornamentiku koja se nalazi na njihovim vratima, prozorima, masivne metalne ključeve veće od dlana s kojima se otključavaju i potom kušati to fino baranjsko vino i zatvoriti oči i prepustiti se virtualnom vremeplovu – zamisliti što se sve zbivalo u njima i kako su generacije naših prethodnika blagovale to fino baranjsko vino i ostale plodove baranjske zemlje, kako se grožđe iz vinograda dovozilo konjskim zapregama i kako su djevojke iz sela gacale to grožđe u kacama i kako je ono u utrobi Banskog Brda stasavalo u vino.

Ali kao što se u vinu ovdje uživalo nekad, a počeci toga sežu u rimsko doba tako se uživa i danas, a tome upravo služe manifestacije kao što je Vinatlon. One vinarije koje nemaju podrum u reformatskom surduku imale su pop up štandove i cijela ulica je bila puna toga finog baranjskog vina. Nakon što sam ih tjedan dana ranije obišao na Banskom Brdu, u vinogradima bio je pravi gušt i obići ih u samim vinarijama, odnosno na pop up punktovima u surduku.

Vinarija Zlatno brdo koja je Baranji nedavno donijelo i prvo zlato sa londonskog Decantera nalazi se na početku surduka sa desne strane i na praznom prostoru pored vinarije postavili su stolove u obliku vinskih bačava imali DJ-a koji je puštao glazbu i stvarao urbani štih koji nije bio u koliziji sa ruralnim ambijentom. Vinarija Zajec koja pak ima svoj gator na vrhu surduka sa lijeve strane dovela je romske svirače koji su opet imali neki svoj štih. I sve se to skladno preklapa i poklapa u Zmajevcu – vinskoj prijestolnici Baranje.

Neke nove vinske uzdanice kao što je vinarija Mészáros Armonda po prvi puta su se predstavili široj publici. U Baranji se stalno rađaju nove i nove vinske priče, kako od strane investitora koji dolaze sa strane, tako i od strane domicilnog stanovništva što joj daje posebnu dinamiku i čar.

Kao i na prošlogodišnjem Vinatlonu tako je i na ovogodišnjem održan Bačvatlon – utrka u kojoj dvočlani timovi guraju vinske bačve od početka do kraja surduka. Prisutne je zabavljalo to kako timovi guraju bačve, a one se zavrću, skreću sa putanje, a natjecatelji posrću. Na kraju su svi dogurali svoje bačve to cilja, a iscrpljeni jarkim lipanjskim suncem i gravitacijom (naravno gura se prema gore, a ne obrnuto) osvježenje su na koncu pronašli u tom baranjskom vinu, a najbolji su bili njime i nagrađeni.

Pred sumrak startao je i koncert Galije čija se glazba lijepo uklopila u ambijent, a nakon koncerta ekipice su se rasporedile po podrumima i zabava je kao i uvijek potrajala do ranih jutarnjih sati. Zoru smo dočekali kako i običaj nalaže u gatoru Zaječevih u katoličkom surduku jer tamo su po već dobro ustaljenom običaju afterpartiji najglasniji i najzabavniji.

Jer u Baranju se ne može doći na nekoliko sati. U Baranji sati lete kao minute, a svaki čas Vam se čini iznimno bitnim jer Baranja spaja ljude, unosi vedrinu, optimizam i inspiraciju. Jednom riječju boravak u Baranji je univerzalan lijek za sve nedaće modernog čovjeka – stres, borbu sa ograničenim vremenom i financijama, itd., itd… Baranja Vas impregnira svojim šarmom i kad jednom osjetite njene čari uvijek joj se vraćate.

Posebnost ovog Vinatlona je bio i Detox corner na kojem su se mogle kušati ledene kave i čajevi jer baranjsko vino zna i prevariti ako se prema njemu postupa previše pohlepno. Pohlepa je loša ljudska osobina i naravno u tom slučaju kriv je čovjek, a ne samo vino. Budući da je ipak riječ o vinskom eventu na Detox corneru mogle su se kušati i infuzije čajeva i vina – Tea infused wine by T.E.A. – Tea Exploration Academy. Ovaj koncept u svijetu postoji čitav niz godina, a Hrvatska nažalost kao i u brojnim drugim stvarima tu kaska. Nakon svibanjske premijere na valpovačkom festivalu sira i vina po prvi puta su infuzije čajeva i vina predstavljene i u Baranji.

Ledene kave i čajevi su odlični, ali prije samog odlaska iz Baranje, a to je već bilo u nedjelju u poslijepodnevnim satima uživali smo u vodi sa javne česme kod reformatske crkve i ručkom „na žlicu“ u vinariji Zlatno Brdo. Da ne bi pretjerivali u vodi u Zlatnom Brdu smo uz ručak pili njihovu sjajnu graševinu. Svi pričaju o njihovom Gold cuvéeu – jedinstvenoj kupaži rajnskog rizlinga, chardonnaya odležanog u barrique bačvi, te izbornih berbi pinota sivog i traminca koja je nedavno Baranji priskrbila prvo zlato sa Decantera i kojoj je nedostajao samo jedan bod do platinastog priznanja, ali ne treba zanemariti niti njihova ostala vina kao što je graševina.

U njihov podrum zavirio sam nedavno i jedva čekam sljedeći Decanter. Baranjsko vinogorje ima sve predispozicije na bude brand na globalnoj vinskoj sceni i ultimativna vinsko turistička destinacija, a što je pokazao i ovogodišnji Vinatlon.

About Author