HERCEGOVINA, TREĆI DIO – KRAVICA I KOĆUŠA NA RIJECI TREBIŽAT
Od Posušja do Avanturističkog parka Peć mlini nekih je tridesetak kilometara vožnje po hercegovačkim stazama & bogazama koje vode do ovog zaselka Drinovaca, a negdje na pola puta nalaze se i Grude. Ovaj avanturistički park može se pohvaliti najdužim zip line-om u BiH, ondje je izvor rijeke ponornice Tihaljine i čitav koloplet prekrasnih vodenih tokova; slapova i brzaca, a u okolici je još dodatnih izvora i potoka. Sam izvor rijeke Tihaljine nalazi se nekih 150 metara podno Cvitanjskih stina. U blizini je i nadaleko poznata Ravlića pećina, kako domaćini ističu jedna od najstarijih u Europi; naseljena je od prapovijesti, a u njoj su svojevremeno živjeli i pripadnici ilirskog plemena Delmati koji su dali ime Dalmaciji.
Napomenimo i to da je rijeka Trebižat jedina rijeka u Europi koja ponire i ponovno izvire čak devet puta od svog izvora kod mjesta Tihaljina do ušća u Neretvu. Zato i ima devet različitih narodnih imena – Tihaljina, Culuša, Ričina, Brina, Suvaja, Matica, Vrlika, Mlade i naposljetku Trebižat.
Dolazimo potom u Ljubuški, u hotel Bigeste koji ime dijeli sa arheološkim lokalitetom rimskog vojnog logora na Gračinama u obližnjem Humcu kojeg ćemo i obići pri kraju naše posjete Ljubuškom. U holu hotela ponosno su istaknuli diplomu za najveseliju ekipu koju su djelatnici dobili na manifestaciji Andrinje 2019. Na pravom smo mjestu, a „razinu veselosti“ pojačava i proslava svadbe.
Voda je bila i ostala ključna za preživljavanje kao ljudi u Hercegovini, ali Hercegovina ima i jednu svoju specifičnost kada je u pitanju nekadašnja egzistencija ljudi, a to je duhan. I danas je naširoko poznata hercegovačka škija, a nekoć je dobar dio Hercegovaca živio ili u teška vremena (a takvih je ondje nažalost bilo često) bolje rečeno preživljavao zahvaljujući proizvodnji, trgovini i naravno švercu duhana.
Muzej duhana Tabak nekadašnja je tvornica duhana, a sada je podjednako i muzej i sjajan restoran u što smo se i osobno uvjerili ručavši tamo. U njemu se nalazi čitav pregršt eksponata vezanih uz povijest duhana i njegovog reklamiranja, informacije o tvornicama ambalaže, pregled pribora za pušenje kroz povijest, itd. Ondje smo kušali čitav pregršt delicija, a posebno me oduševila sarma u raštici.
Nakon duhana, opet malo vode, ovog puta riječ je o vodopadu Kravice; rijeka Trebižat ondje ima pad od 28 metara, a cijeli kompleks vodopada širok je nekih 120 metara. Tolerira se i kupanje, a čamcima se može prići do samog vodopada. Riječ je o prirodnoj turističkoj atrakciji koja Vas ostavlja bez daha. Do njega se može doći i turističkim vlakićem, a prilično je komercijaliziran jer se na obali nalaze brojni restorani i kafići.
Nakon aktivnog odmora u prirodi treba i predahnuti, idealna je destinacija restoran Most. Riječ je o obiteljskom restoranu u kojem trenutno radi već treća generacija obitelji Zelić, a svojevremeno je, od 1958. godine nosio ime „Narodna gostiona Ljubuša“. U njemu smo se sjajno objedovali, ali i uživali u pregršt vina od sorte autohtone sorte trnjak.
Kad smo već kod vina posjetili smo i vinariju Begić gdje smo uživali u njihovoj žilavci, roséu, plavcu malom. Nalaze se u selu Prolog kod Ljubuškog, tik uz granicu s Hrvatskom (s druge strane granice u RH se nalazi mjesto Veliki Prolog), u polju koje se zove Rastok. Osim vina proizvode i jake alkoholne destilate, lozu i travaricu, te likere višnjevaču i orahovaču.
Njihova vinska priča seže u početak prošlog stoljeća kada se Luka Begić vratio iz emigracije iz Amerike i zasadio prve čokote vinove loze u Rastoku. Njihova obiteljska vinska priča dobiva novu dimenziju kada vinograde preuzima njegov sin Jakov pa potom s Pelješca dovodi prve čokote plavca malog u Hercegovinu. Njegov pak sin Leon 1998. godine kreće s proizvodnjom vina za tržište napunivši prvih 600 butelja. Danas proizvode nekih 20 000 butelja vrhunskih vina.
Nakon smještaja i noćenja u hotelu Bigeste valjalo je posjetiti i istoimeni arheološki lokalitet na Gračinama u Humcu. Ovaj lokalitet na kojem su pronađeni ostaci rimskog vojnog kompleksa djelomično je istražen i konzerviran u razdoblju od 1977. do 1988. godine. Na njemu su pronađeni ostaci keramike, novčića, nakita, alata i oružja. Status nacionalnog spomenika BiH dobiva 2003. godine.
Posjetu Hercegovini zaključili smo posjetom još jednom fascinantnom vodopadu, a njegovo ime je Koćuša. Nalazi se u selu Veljaci; visina slapa jest pet, a dužina pedeset metara. Pravo zen mjesto. Treba samo sjesti na neku od klupa pored vodopada i uživati u osvježavajućem efektu sitnih čestica vode koje vjetar raspršuje. Kada zauzmete takvu „stratešku poziciju“ poželite da to traje vječno. S tek nešto dalje udaljenosti u vizuri Koćuše možete uživati iz obližnjeg restorana „Vodopad“ koji se nalazi u staroj kamenoj kući i ima prostranu drvenu terasu i uz to odličnu hranu.
Kako i samo ime mjesta u kojem smo prvo boravili tijekom posjeta Hercegovini (Posušje) sugerira u Hercegovini vode nikada nije bilo na pretek, štoviše uvijek je bilo problema s njenim manjkom, ali tamo gdje je ima, počevši od jezera, rijeka do slapova vodopada ona je uistinu spektakularna. Žukovica, Blidinje, Zubac, Trebižat, Kravica, Koćuša sve su to prirodni biseri kojima se treba prepustiti, odvojiti za njih vrijeme, s njima se stopiti…
About Author
