ZAŠTO JE PRIMORSKO – GORANSKA ŽUPANIJA IDEALNA DESTINACIJA ZA LJETOVANJE?

Na obali (kao uostalom i na kontinentu) sve je toplije i toplije. Svako ljeto je najhladnije ljeto koje ćemo pamtiti, a svako sljedeće je toplije. Planine se doimaju kao savršeno mjesto za bijeg, još ako su te planine relativno blizu mora, pa gdje ćeš bolje? Od dvadeset hrvatskih županija postoji jedna koja u svome nazivu ima i more i gore, a to je županija Primorsko – Goranska. Ova županija se pokazala kao idealna destinacija za dvotjedni godišnji odmor, uostalom kao i prošle godine. Dobitnih, provjerenih kombinacija treba se držati.  

Baza je bila Mrkopalj, a bicikli neizostavan dio popratne opreme. Od Mrkoplja i Brestova Draga i Begovo Razdolje i Zagmajna figuriraju kao odlične odredišne ciklodestinacije. Kad se dođe u Mrkopalj treba otići u caffe bar Sušilo kako bi se osjetila vibra tog malog goranskog općinskog središta i popilo sjajno Hirter pivo. Zidovi kafića funkcioniraju kao stjecište raznih memorabilija, ali i kao wall of fame za domicilne sportaše koji su proslavili ovu hrvatsku kolijevku skijanja.

U to vrijeme regionalni dnevnik je pisao i o ambicioznim planovima lokalne administracije da se novcem iz EU fondova napravi zatvorena skijaška dvorana. Pričam o tome sa lokalcima koji zastaju kada vide da stojite pored ceste sa biciklom okrenutim naopačke i odmah nesebično nude pomoć. „Živi bili pa vidjeli“, tako bi se mogle sumirati reakcije mještana na tu vijest. Ono što jest činjenica da je prošle godine žičara na Čelimbaši radila svega dva vikenda tijekom skijaško – sanjkaške sezone. Kao što su bili prvi u klasičnom skijanju vjerojatno će biti i u onom dvoranskom. Vrijeme možda je za novog Jakova Faka, odnosno za njegovu dvoransku inačicu u uvjetima klimatskih promjena.

Kad smo već kod Mrkoplja zanimljivo je istaći da je riječ o mjestu gdje se priča štokavski, a u velikoj većini ostatka Gorskog Kotara priča se čakavskim ili pak kajkavskim dijalektom, pa su stoga na tome relativno malome prostoru prisutna sva tri hrvatska narječja. U Delnicama se primjerice priča čakavicom, a Skrad i Čabar su kajkavska područja. Ono što je zanimljivo vezano uz Gorski Kotar jest da taj kraj praktički nije bio naseljen do 14. stoljeća zbog svoje nepristupačnosti oličene u nadmorskoj visini u kombinaciji sa nepreglednim crnogoričnim šumama.

Plemići Frankopani inicirali su onodobnu kolonizaciju Gorskog Kotara, a dio novih žitelja dovukli su sa svojih južnih, čakavskih posjeda na Krku i u Primorju, a dio sa svojih posjeda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje se govorilo kajkavski. Zašto se u Mrkoplju govori štokavski ostala je svojevrsna enigma do današnjih dana. Jedna od pretpostavki jest da je on naseljen izbjeglicama koji su bježali od turskog zuluma iz Dalmacije.

No vratimo se mi začas Frankopanima. Oni su igrali ključnu ulogu u administriranju ovoga kraja čitav niz stoljeća u srednjem vijeku. U Primorsko – goranskoj županiji postoji i tematska ruta „Putevima Frankopana“ sa 19. točaka. Dio sam obišao i prošle godine, a dio naravno i ove, uključujući i ishodišnu točku – njihov prvi poznati zamak, odnosno njegove ruine koje se nalaze na otoku Krku. 

Ono što je lijepo u Gorskom Kotaru, a čini se kao sitnica jest činjenica da su im sve table od drveta; bila to riječ o apartmanima, ugostiteljskim objektima, šumariji ili automehaničaru. U centru Mrkoplja je postavljen i novi drveni photo point sa natpisom „Gorski Kotar neodoljiv“. Slažem se u potpunosti.

Što činiti kada Vam prvi dan godišnjeg vremenska prognoza nije naklonjena? Odgovor je super jednostavan – treba pogledati širu meteorološku sliku i zaputiti se nekamo na izlet. Izbor je pao na Postojnsku jamu, nekih 110 km udaljenu od Mrkoplja rutom preko Čabra. Čabrani imaju svoj specifični lokalni govor kojeg su i zaštitili, a to nije nimalo čudno pogleda li se geografski položaj Čabra. Riječ je o najsjevernijem goranskom municipiju duboko usječenom u slovenski teritorij. Sama vožnja do Čabra je doživljaj za sebe; desecima kilometara se vozite  poput zmije vijugavim cestama, a ruta ide i preko samog NP Risnjak. Opskrbivši se gorivom na benzinskoj postaji u Čabru dobili smo i preporuku da posjetimo obližnje selo Plešce i jedini restoran koji se ondje nalazi, a zove se Prʼ Lipom.

Centar Plešca, odnosno zgrade koje se ondje nalaze govore da je tu nekoć bilo znatno važnije mjesto, prije nesretne depopulacije koja je zahvatila Gorski Kotar. U centru mjesta se nalazi i Palčava šiša koja je nekoć bila u vlasništvu obitelji Šoš. Ona nastoji dočarati život i kulturu ljudi ovog prostora u sredini 19. stoljeća, a dio je turističko – edukativne staze pod nazivom „Tragom okusa i mirisa moje bake“.

U neposrednoj blizini je i restoran Prʼ Lipom koji u svojoj ponudi ima i odreske od medvjeda koji se mogu kušati u tri iteracije; u umaku od gljiva, u umaku od šumskog voća i umaku od vina. Uređen je u retro stilu, kao neki socijalistički restoran iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Taj vintage štih mu daje određenu ljupkost. Takva osama i nenametljivost sušta je suprotnost tipičnom restoranu sa obale. Riječ je o obiteljskom poslu gdje su zajedno angažirane i kćerka i mama i ujak, odnosno mamin brat koji je lovac.

Siti i odmoreni nastavljamo dalje prema Sloveniji. I vožnja kroz Sloveniju doživljaj je za sebe. S razlogom Slovenija nosi epitet najviše ekološki osviještene države svijeta. Za razliku od Hrvatske u Sloveniji će te vrlo, vrlo rijetko vidjeti neki drlog uz cestu. Ako i postoji to u 99% slučajeva nije trajno stanje, već se nešto radi. U Postojnskoj jami organizacija je također na vrhunskom nivou. Na prostranom parkingu nalaze se stotine, možda i tisuće automobila no sve funkcionira kao švicarski sat. Ulaznice smo kupili online i točno u minutu ulazimo u jamu.

Uistinu je ogromna pa dobro dođe rollercoaster vlakić u rudarskoj inačici da se obiđe. Kasnije, kada se put sužava nastavljamo i pješice, a na kraju naravno tu je i susret sa čovječjom ribicom u akvariju. Sjajna je i suvenirnica uređena kao poštanski ured. Kad ste već u Postojni topla preporuka jest da odmah obiđete i Predjamski dvorac, najveći špiljski dvorac na svijetu, što tvrdi i Guinessova knjiga rekorda. Za povratak smo se odlučili rutom preko Rijeke, zastavši usput na Vrata Jadrana. Jedan dan Jadrana propušten je zbog kiše, ali sutra nadoknađujemo…

Doći u Mrkopalj, a ne popeti se na Čelimbašu bilo bi stvarno neozbiljno. Pilanska ulica vodi prema skijalištu, a ovoga pute se odlučujem na uspon desnom sanjkaškom stazom. Sa Čelimbaše Mrkopalj se doima kao na dlanu, a sa druge strane s nazire i planina Snežnik u Sloveniji. U podnožju Čelimbaše nalaze se dva ugostiteljska objekta koji ne rade izvan skijaške sezone, a u neposrednoj blizini i pilana sa gigantskim trupcima. Prizor toliko uobičajen za Gorski Kotar.

Nakon gore, vrijeme je konačno došlo i za more. Malinska na Krku je idealan odabir jer ima sve potrebne sadržaje, a nije prekrcata. Intrigantni su i Čižići gdje se nalazi „ljekovito blato“ i more duboko usječeno u kopno što rezultira dugačkom, plitkom pješčanom plažom. More je rezervirano za popodnevne sate, jutra se provode u brdima, odlična destinacija za jutarnju šetnju je Kalvarija koja se nalazi na ulazu u Mrkopalj iz pravca Sungera. Riječ je o križnom putu sa minimalističkim postajama na vrhu kojeg se nalaze tri raspela i gdje se pruža također odličan pogled na Mrkopalj.

Putem do mora zastajemo i na vidikovcu s kojeg puca pogled na Lokvarsko jezero. Za koji dan ondje ćemo se i okupati tražeći kontrast slanoj vodi. Novi beach bar recentno je otvoren na obali jezera, mogu se iznajmiti i čamci za veslanje, a prisutna je uglavnom domaća ekipa, pa nije prevelika gužva. Na Krku se nalazi i glasovito Haludovo. Pomaka od prošle godine nema, ako izuzmemo dva nova građevinska bloka na stepenicama! Mora da je riječ o nekom performansu…

Ruglo ostaje ruglo i to u neposrednom susjedstvu funkcionalnih turističkih objekata. Da ironija bude veće od interpretacijskog centra DUBoak u centru mjesta do Haludova se treba doći Rajskom cestom. Rajska cesta koja vodi u hrvatski privatizacijski pakao. Gorak okus u ustima razbija session IPA iz malinskog Kingʼs caffea. Riječ je o lancu ugostiteljskih objekata koji posluje na Kvarneru i pravi svoje vlastito pivo. Žalosno je i da Gorski Kotar ima svoju inačicu Haludova, a to je napušteni hotel u najvišem naseljenom mjestu RH – Begovom Razdolju.

Nakon krajnje sjeverne točke našeg godišnjeg odmora (Postojna, Slovenija) došlo je vrijeme i za krajnju južnu, a to su bili Lunjski maslinici na otoku Pagu. Nakon kave u malinskom caffe baru Kapo – Štacija uz motivacijsku poruku na vrećici šećera: „kava mora biti vruća poput djevojčina poljupca na prvom susretu, slatka kao noć u njenom zagrljaju i tamna kao urok njene majke, koja je sve čula…“ čekamo transfer ka gradu Krku i ukrcaj na turistički brodić.

Prva destinacija je grad Rab gdje nas s obale dočekuju njegova četiri zvonika, a zatim i spomenik Sv. Marinu, Rabljaninu koji je po legendi utemeljio San Marino. Obilazimo i samostan Sv. Andrije, rapski Trg Slobode, kuću rapske torte, a nisam mogao odoljeti a da se ne popnem i na zvonik rapske katedrale. Poslije toga kupanje na gradskoj plaži, također s pogledom na rapske zvonike. Sa Felix Arbe ruta nas vodi do najsjevernijeg dijela Paga, točnije do naselja Lun. U ondašnjim maslinicima nalaze se dva metuzalema; stablo masline staro 1600 godine i još jedno četiri stotine godina starije.

Nakon jednog punog cijelog dana provedenog na moru nastavljamo s istraživačkom kombinacijom more/gore/more/gore. Sopač se nalazi na putu od Mrkoplja prema Delnicama i u njemu je locirana željeznička postaja Lokve. Ondje se nalazi i zanimljivo privatno imanje sa kućicama kao iz crtića o Štrumpfovima. Delnice su pak goransko mikro regionalno središte. U centru Delnica naći ćete i partizanski spomenik (Ustanak naroda Gorskog Kotara 1941- 1945.), kao i stope za poljupce.

Kad smo kod partizana treba spomenuti Matić poljanu na kojoj se tijekom zimskog ledenog noćnog marša smrzlo 26 partizana. Na tom mjestu danas stoji 26 vapnenačkih monolita. Od Mrkoplja do Matić poljane dolazi se preko Tuka. U Tuku se nalazi i planinarski dom „Bijele stijene“ u kojem se nalazi kafić i restoran. Nakon brdsko biciklističke vožnje odlično je prijao Primarijusev Ringišpil.

Nakon kratkog prijepodnevnog izleta biciklom došlo je vrijeme i za poslijepodnevni izlet automobilom, a odredište je ovaj puta bio Skrad. U njemu se nalazi izvor rijeke Dobre, a ima i kuglanu smještenu u caffe baru „Play“. U Skradu je i vidikovac Perić, odnosno „Kavranova stena“, a sa željezničkog kolodvora put vodi i do fascinantnog Zelenog vira.

Nakon gore opet more. Njivice su mjesto na Krku sa odličnom plažom i odličnom pizzerijom po imenu Bukaleta. Ondje smo kušali rakiju od biske, rakiju od smilja te pizzu ʼnduja. Za one koji ne znaju ʼnduja je kalabrijski hibrid svinjske kobasice i paštete. Izgleda kao kobasica, ali struktura joj je meka poput paštete.

Koncem srpnja Gorski Kotar je bio i poprište Cinehill movie festivala. Riječ je o sljedniku Motovun film festivala koji se nakon Istre utaborio u Gorskom Kotaru. Finale je bilo 28. srpnja u Planinskom centru Petehovac kod Delnica. Pregršt dobrih filmova i koncert Let 3 za finale. O ekologiji su računa vodili „Čisteći medvjedići.“

Gornje Jelenje je prijevoj koji se nalazi na 880 metara nadmorske visine i riječ je o točci koja spaja Gorski Kotar s Primorjem. Ondje se pruža i prvi pogled na more. Idealna početna točka za cikloturističku vožnju. Prolazim Krčki most. Staza za pješake je dovoljno široka i za bicikliste. Na putu do Malinske prolazim pored table „Kulturno – turistička ruta Putevima Frankopana“. Kaštel Gradac je 16 km od mene, obići ću ga pješice za koji dan. Došavši u Malinsku uživam u lageru Frankopan koji je King’s caffe napravio u kolaboraciji sa Međimurskim Lepim Dečkima. Ostala piva su im točena, ovaj je u limenci, pa se može i ponijeti. Nakon biciklističke vožnje godi i original thai masaža na plaži. Preciznije godi osjećaj nakon masaže jer kada Tajlanđanka sa dvije noge stoji uspravno na Vama to baš i nije najugodniji osjećaj, ali dugoročno isplati se.

Centar za posjetitelje „Velike zvijeri“ smješten je u mjestu Stara Sušica, u općini Ravna Gora. Ondje možete saznati sve što Vas zanima o risu, medvjedu i vuku. Ondje se ne nalaze prave preparirane životinje već modeli. U neposrednoj blizini, na drevnoj Karolini, cesti koja je prva provezala sjever i jug, panonsku i primorsku Hrvatsku, Karlovac i Bakar nalazi se i dvorac Stara Sušica koji je također jedna od 19 točaka tematske rute Putevima Frankopana.

Nakon jutra u Gorskom Kotaru poslijepodne je opet rezervirano za otok Krk. Ovog puta krajnja destinacija mi je carstvo žlahtine – Vrbnik. Putem viđam kružne tokove u čijem se središnjem dijelu nalaze čokoti žlahtine, obilazim glagoljaške tematske puteve i crkvu Sv. Petra, a zatim i pitoreskni Dobrinj koji se nalazi u zaleđu Čižića. Putem odlazim i na kaštel Gradac – prvu poznatu utvrdu Frankopana i točku broj jedan na tematskoj ruti njima posvećenoj, a prolazim i pored oglednog vinograda u kojem su zasađene sve autohtone vrste vinove loze Primorsko – goranske županije.

Prije samog grada Vrbnika odlazim u vrbničko polje da bih se izgubio u nasadima žlahtine. Prvi wine tasting u samom mjestu je u Gospoji, a onda se prošavši kroz najužu ulicu na svijetu nazvanu „Klančić“ spuštam do mora i gostionice poljoprivredne zadruge Vrbnik. Nakon bazne žlahtine ondje uživam u njenoj Grand cru varijanti, te u dvije iteracije pjenušca Valomet; klasičnoj i rosé. Večer je opet rezervirana za Malinsku. Na rivi užurbano, a akustični muško – ženski dvojac svira Nirvaninu „About a girl“.

Sljedeći dan po dobro uhodanom receptu opet je rezerviran za Gorski Kotar. Kod planinarske kuće Janjčarica tražim uspon za Bjelolasicu. Putokaz govori lijevo, idem lijevo i dolazim do račvanja puteva. Jedan put ide lijevo, a drugi desno. Nigdje markacije, a kamoli putokaza. Isprobao sam i jedan i drugi put, ali bezuspješno. Budući da je Bjelolasica najviša točka Gorskog Kotara oba puta su se pokazala jednako lošima jer vode samo dolje. Razočaran, vraćam se šumarskim putem. Odjedanput lijevo šum. Okrenem se i ugledam malog medvjeda možda metar visokog na manje od deset metara od mene. On se prepao mene, a ja njega. Sva sreća da je automobil blizu. Bliski susret s njegovom majkom je sasvim nepotreban.

Ako već pješke nisam uspio do Bjelolasice, alternativa je automobilom do Platka. Nalazi se na 1111 metara nadmorske visine, ima panoramske žičare i disc golf igralište, te restoran sa smještajnim kapacitetima. U neposrednoj blizini se održava i festival „Trk  u šumu“. Prolazimo na povratku kroz Mrzlu Vodicu, na rubu Lokvarskog jezera da bismo došli do Broda na Kupi i Vilinskog Gaja – ušća Kupice u Kupu. S druge strane Kupe je Slovenija, a tik uz granicu i 17. točka rute Putevima Frankopana.

Dva tjedna u Gorskom Kotaru (sa izletima na Krk, Rab, Pag i Sloveniju) bilo je sasvim dovoljno za napuniti a baterije, a koncept godišnjeg odmora koji spaja gore i more pokazao se odličnim.

About Author