SLAVONSKO ZLO – NOVI PRIRODNI LJUTI CHILLI UMACI NA SLAVONSKOJ LJUTOJ SCENI
Nakon Slavonske krvi, Slavonsko zlo. Naime, Slavonska krv je bila prva linija ljutih chilli umaka s područja Slavonije, nakon njih došla nam je Ljutoteka iz Vinkovaca, a sada je došlo vrijeme i za Slavonsko zlo. Iza cijele priče stoje Matea Krivačić i Matko Maltar iz Belišća. Stara latinska izreka kaže da je „lijenost početak svakog zla“, ali ovo ZLO je iznimka, nije plod lijenosti već dodatnog rada ispunjenog entuzijazmom, rada koji nije nužan za osiguranje egzistencije…
Iako zaposlen u obiteljskoj tiskari, Matku su očito trebali i neki novi poslovni izazovi pa se bacio u ovu priču. O svemu priča s velikim optimizmom: „Koristimo bhut jolokiu, naga viper, carolinu reaper i neke blaže vrste. Umaci su bez konzervanska i ostalih aditiva, samo priroda. Papričice nisu fermentirane, sve se radi od svježih. Papričice su iz vlastitog eko uzgoja; samo sunce i voda u šumi kod Petrijevaca. Za smoked umak koristimo prirodni kondenzat dima, a češnjak i luk kupujemo od drugih OPG-a“
Za sada imaju tri verzije umaka; classic, smoked i reaper, a svaki ima različitu gradaciju nivoa ljutine, tako da je classic ocijenjen kao 3/5, smoked 4/5, a najljući je (kao što uostalom i samo ime govori) reaper sa ocjenom 5/5.
Nakon degustacije mogu samo reći da su umaci uistinu ljuti, ali i probavljivi. Ipak je tu riječ o rafiniranoj ljutini koja nasreću ne ostavlja negativne posljedice na probavni trakt, i ovo ne pišem zato što mi je Matko bivši susjed. Uostalom, uvjerite se i sami, kušajte Slavonsko zlo. Za sada ga možete naručiti preko e-mail adrese slavonskozlo@gmail.com ili u ulici Ljudevita Posavskog u Belišću. Možda je i bolji osobni dolazak, jer je to ujedno i prilika za posjet Belišću.
Belišće je jedinstveni industrijski gradić nastao 1884. godine poput nekog grada na američkom divljem zapadu. Pravi greenfield start up; bogati industrijalac S.H. Gutmann došao je s kapitalom, kupio šume i zemljište, napravio pilanu i uskotračnu željeznicu, a potom su počeli pristizati doseljenici iz cijele bivše Austro – Ugarske monarhije, tako da je svojevremeno u Belišću živjelo preko dvadeset nacionalnosti.
U roku od svega nekoliko godina na nekada praznoj ledini niknuli su za tadašnje prilike moderni industrijski pogoni i stambene zgrade, rođen je grad. Duh tog vremena se može osjetiti u gradskom muzeju koji je smješten u jednoj od najstarijih stambenih zgrada u gradu. Okolica Belišća je idealna za cikloturizam (primjerice Drava bike tour), hiking (primjerice Belišćanski podravski pješački put), canoeing po brojnim dravskim rukavcima ili birdwatching na bari Jugovači, gdje su postavljene i kućice za promatranje ptica. Nakon povratka u grad možete se okrijepiti u pivnici Kanu koja u ponudi ima preko 120 vrsta piva.
Kao što svi znaju, Slavonija & Baranja je u gastronomskom smislu najljuća hrvatska regija, a u to se u listopadu prošle godine na Paprika Festu u Lugu uvjerio i Goran Vrabec koji je prvi u Hrvatskoj počeo spravljati ljute dodatke prehrani i tako postao inspiracija i drugima koji su se u tome okušali poslije njega.
Nakon Medulina, Čakovca i Zagreba u Lugu se tada zbivao okršaj ljutomana. U Medulinu i Čakovcu su natjecatelji došli do caroline reaper, ali ju nitko nije uspio pojesti, a Zagreb kao metropola je totalno podbacio jer se na osamsto tisuća stanovnika nije pojavio nitko tko može pojesti bhut jolokiu, a o carolini da ni ne pričam.
U Lugu se dogodila senzacija; čak tri ljutomana je uspjelo pojesti tri caroline pa je ovaj okršaj imao i tri pobjednika – Igor Horvata, Zorana Majstorovića i Branka Dvorskog, što sve govori u tome da i Slavonsko zlo ima jako domicilno tržište.
Pojavom linije ljutih umaka Slavonsko zlo, nakon već spomenute Slavonske krvi i Ljutoteke može se reći da se u Slavoniji & Baranji pojavila ljuta scena, scena proizvođača ljutih dodataka prehrani, što je više samo pohvalno jer samo zdrava konkurencija može poticati sve bolje (i sve ljuće) nove pripravke.
About Author
