POČETAK LIPNJA U BARANJI U ZNAKU AKTIVNOG ODMORA, KULINIJADE I GATOR FESTA.

Baranja je u gastronomskom smislu jedna od naših najuzbudljivijih regija, o vinima ne treba ni pričati, Baranja je majka vina. Početak lipnja konačno je donio lijepo kasnoproljetno vrijeme, nakon učestalih kiša u svibnju obilježenih blatom po baranjskim surducima i prtenom, turskom putu na Banskom Brdu. Blato nije spriječilo okorjele ljubitelje baranjskih pejzaža prerušene u bicikliste da u svibnju odvezu deer & bike ili premijerno  izdanje novog bike eventa pod nazivom Baranjski surduci.

Međutim winewalkeri ipak su prvenstveno hedonisti, bez mazohističkih karakternih crta, što je i rezultiralo i otkazivanjem prošlogodišnjeg wine & walka, iako je sve ostalo visjeti u zraku do samog jutra.

Nakon jednogodišnje pauze opet je održan baranjski wine & walk. Odlična prilika za uživanje u prirodnim ljepotama Baranje, i u plodovima njene prirode, tom finom baranjskom vinu, a i u ponekoj rakiji.

BIKE & HIKE U BARANJI

Bicikl je također idealno sredstvo za upoznavanje Baranje. Srijedu sam izdvojio za odlazak na krajnju sjevernu točku Baranje, selo Mekenyes  koje se nalazi šezdesetak kilometara sjeverno od središta mađarske Baranje, Pečuha ( Pécs). Najjužniju točku sam „osvojio“ već davnih dana, na jednoj od regata kojima se za blagdan Velike Gospe spuštalo turističkim kanuima od Belišća do ušća Drave u Dunav kod Aljmaša. Startna točka je bio Pečuh, peti po veličini grad u Mađarskoj, po mojoj procjeni barem duplo veći od Osijeka. Za razliku od sjevernog ulaza u grad u južnom ulazu biciklistička infrastruktura nažalost nije dovoljno razvijena, na svim glavnim raskrižjima stoje znakovi  da je zabranjeno prometovanje biciklima po cesti, pa se biciklisti osjećaju kao ilegalci i prisiljeni su voziti po pješačkoj stazi.

Nakon traumatičnog izlaska iz grada i skretanja za mjesto Hosszúhetény na vidiku su se ukazale relaksirajuće vizure zaštićenog krajolika Istočni Meček (Kelet-Mecsek Tájvédelmi körzet), sa brojnim prijevojima, usponima i spustovima. Od sela Szászvár do sela Lengyel prilično je monotona ravničarska dionica, a do najsvjernijeg sela u Baranji, otkrilo smo i prečicu, koja vodi poljskim putem od Lengyela. Sljedeća lokacija je bilo jezero i istoimeno selo Orfü koje je nekih pedesetak kilometara južnije. Put vodi ravničarskim zakutcima Baranje, izoliranim cestama na kojim se mimoilazite sa stadima janjadi. Samo jezero načičkano je vikendicama i ugostiteljskim objektima od kojih većina još uvijek ne radi, tj. koji rade sezonski u srpnju i kolovozu.

Do Pečuha je još dvadesetak kilometara, a postoji i dobra biciklistička staza odvojena od ceste, koja ide kroz zaštićeno područje zapadni Meček (Nyugat-Mecsek Tájvédelmi körzet); prvih deset kilometara stalno se penjete, a slijedećih deset spuštate dolje, s tim da se na početku spusta nalazi i jedan sjajan viewpoint s kojeg se vidi panorama Pečuha na pristojnoj daljini. Povratkom u Pečuh završio je i pothvat upoznavanje najsjevernijeg dijela Baranje.

Dan prije toga imao sam i hiking na vilanjskoj planini (Villányi-hegység), uz posjetu najvišoj točki, vrhu Aršanja (Szársomlyó, 442 nmv). Ali to ne zaslužuje neki veći prostor jer je riječ o rutinskoj šetnji za koju je par poslijepodnevnih sati. Sasvim dovoljno vremena za uživanje u pejzažima nepreglednih vinograda prošaranih betoniziranim vinskim cestama. Nažalost, za razliku od prošle, ove godine nisam uspio pohoditi sjajnu manifestaciju Palkonyai Pünkösdi Nyitott Pincék koja se ove godine održava po dvadeset peti put i to zato što se vremenski poklopila sa Gator festom, a iz lokalpatriotizma domicilne manifestacije imaju prednost.

KULENIJADA U JAGODNJAKU

Ove godine najveća smotra kulena u Hrvatskoj, kulinijada u Jagodnjaku održana je 6. lipnja i poslužila je kao svojevrsna uvertira u Gator fest. Inače nema fiksni datum održavanja i vezana je uz pravoslavni Spasovdan, a ove godine se poklopilo da se održava dan prije Gator festa.

Sam koncept bio je ponešto drugačiji nego prošlih godina kada se uz kupovinu ulaznice u iznosu od 50,00 kn moglo po vlastitom izboru konzumirati sve ponuđene kulene. U cijenu od dvadeset kuna dobili ste sada nekoliko kriški jednoga kulena. Prije proglašenja pobjednika kulinijade svi uzorci, njih preko stotinu bili su izloženi i vizualno se znatno razlikuju, a da ne pričamo o okusu.

Uz kulinijadu se održao i prigodni vašar, pa se tako moglo kupiti langošice na štandu udruge žena iz Bolmana, kolače koje su napravile vrijedne članice udruge žena „Sretne i spretne“ iz Jagodnjaka koje organiziraju sjajnu manifestaciju Baranjska už’na.

OPG Horvat iz Duboševice bio je prisutan sa svojim proizvodima od tijesta (iliti po šokački tista), udruga P.S.I.O.S. koja organizira inače belomanastirsku grahijadu pravila je šarane na rašljama i grah u ćupu, pučki kuhar Josip Delač skuhao je nekoliko turi čobanca u velikom kotliću, a posjetitelji su imali priliku gledati natjecanje muških i ženskih konopaša. Priznajem, prvi put u životu sam gledao kako žene povlače konope. Najbolje ocijenjeni kulen je bio onaj Vlatka Šovagovića iz Ladimirevaca.

GATOR FEST

Sedmog lipnja započeo je šeti Gator fest – festival dobrog vina dodjelom priznanja najbolje ocijenjenim vinima. Na dosadašnjim ocjenjivanjima vina u sklopu Gator festa bilo je u pravilu šezdesetak uzoraka, a ove godine čak njih sto i šest, pa su osim vina iz baranjskog vinogorja bila i zastupljena vina iz feričanačkog, kutjevačkog, iločkog vinogorja, vina iz srbijanskog dijela Srijema (Inđija, Novi Slankamen, Sremski Karlovci, Surduk), Bačke (Dibonis winery), pa čak i iz centralne Srbije (vinarija Jović iz Knjaževca). Predsjednica ocjenjivačka komisije je bila dr. sc. Ivana Alpeza, a sama svečana dodjela nagrada održana je u starom beljskom podrumu u Kneževim Vinogradima. Prije dodjele priznanja uručena je nagrada za životno djelu najstarijem aktivnom baranjskom i hrvatskom vinaru, Mihalju Gerštmajeru starijem koji je napunio devedeset godina života. Bio je to emotivan trenutak, a prisutni su starom Mišiki poručili da proba „izdražati“ barem do godina sto i pet, pa onda može i opet.

Novost ovog ocjenjivanja je i titula kneginje i kneza vina, za šampionska crna i bijela vina. Titulu Kneza vina, sa 88 bodova odnio je traminac vinarije Papak iz Iloka, iz 2015. godine, a titulu kneginje vina cuvée 1697 vinarije DiBonis iz Subotice. Riječ je o kupaži Shiraza, cabernet sauvignona, cabernet franca i merlota iz 2009. godine. Nazvan je po godini u kojoj je zbila bitka kod Sente, čiji je ishod bio potpuno povlačenje Osmanlija iz Panonije. Iste je godine osnovano i Belje, kao veleposjed Eugena Savojskog, ključnog aktera te bitke.

Nakon dodjele priznanja slavlje je nastavljeno u restoranu Piroš čizma, gdje je upriličena Kneževa trpeza, a uz baranjske specijalitete, vina Pinkert i glazbu uživo zabava je potrajala do kasno iza ponoći.

WINE & WALK

Zasigurno je bilo premalo vremena da se kvalitetno naspava i pripremi za wine & walk koji je započeo u subotu u deset sati. Vesela ekipa iz TZ Baranje walkere je dočekivala tradicionalnom baranjskom dobrodošlicom, čokanjčićem rakijice.

Nakon preuzimanja startnih paketa koji uključuju majicu, ruksak, čašu i upute uslijedila je degustacija vina Belje u vizitorskom centru nove vinarije u Kamencu. Potom je prva grupa winewalkera autobusom odvezena na prijevoj između Kotline i Podolja, odakle je krenula vinska avantura.

Druga točka je bila vinarija Szabo, a na trećoj točki, onoj vinarije Svijetli dvori winewalkeri su se mogli okušati i u oblikovanju slame. Kod Kamenjaka, najvišeg vrha Banskog Brda nalazio se štand vinarije Kolar, a njemu su se osim vina nalazili i simpatični baranjski suveniri.

Kod repetitora nalazila se točka vinarije Vukoje, na kojoj nam je direktor TZ Baranje otkrio da se ozbiljno razmišlja o organizaciji wine & walk winter edition koji bi se vremenski poklopio sa proslavom Vinceške sljedeće godine, a punktovi vinara bi se nalazili u okviru grijanih pagoda. Hvalevrijedna ideja.

Ako je lipanjsko izdanje wine & walka preslika istarskog modela, ovo zimsko izdanje bilo bi nešto potpuno novo. Potom je uslijedilo spuštanje ka sjevernim obroncima Banskog brda.

Od vinarije Hudobec koja se nalazi na ponajboljem dijelu Banskog Brda, na Goldbergu puža se fantastičan pogled prema mađarskom dijelu Baranje. Nakon kraće šetnje kroz gigantske surduke spustili smo se kao OPGu Mravlinčić i uživali podjednako i vinu i u rakijama.

Nakon punkta vinarije Josić na svetištu Marije Lurdske slijedio je punkt vinarije Kalazić, a na vidikovcu su nas dočekale rakije Andrić, a šećer na kraju su bile delicije od tijesta obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Horvat iz Duboševice.

Nakon wine & walka program Gator festa se preselio u vinsku prijestolnicu, u Zmajevac, gdje je zabava u surducima potrajala po običaju do ranih jutarnjih sati, a nedjelja je bila rezervirana za chill out u vinskim podrumima. Još jednom se Gator fest pokazao kao ultimativna vinska fešta, a Baranja kao odlična destinacija, za aktivni odmor i hedonističko uživanje.

About Author