CITADELA VARDARAC – NOVO RUHO NAJSTARIJEG BARANJSKOG RESTORANA

Restoran Citadela u baranjskom Vardarcu nedavno je nakon temeljitog renoviranja ponovno otvorio svoja vrata svojim vjernim posjetiteljima i svima onima koji žele kušati autohtone baranjske delicije. Među prvima smo zavirili unutra i upoznali se s novinama.

Posljednji put sam pisao o restoranu Citadela prije nešto više od tri godine, u ediciji reportaža Najbolji baranjski restorani za online gastro podlistak 24 sata. Tada su naši sugovornici bili vlasnik restorana Silard i njegov nećak Sebastijan Lazar koji je u tom trenutku upravo preuzimao vođenje obiteljskog restorana sa najdužom neprekinutom tradicijom u Baranji.

Ovoga puta je naš sugovornik bio chef kuhinje restorana Citadela Igor Vlatković koji je ovom restoranu zaposlen već četiri godine. Iako nije rođeni Baranjac (dolazi iz Đurđenovca kod Našica), a niti je osnovnu školu nastavio srednjom kuharskom školom savršeno sa snašao u ulozi chefa baranjskog restorana u što smo se imali priliku i osobno uvjeriti kušavši servirane delicije.

Prije restorana Citadela radio je i na ostalim lokacijama u Baranji, primjerice na izletištu „Tri mudraca“ koje je baš u vrijeme kada je tamo bio angažiran dobio i nagradu Suncokret ruralnog turizma. Radio je prije toga i u osječkom restoranu Karaka, ali kako kaže uvijek ga je zanimala prvenstveno tradicijska gastronomija koja je najzastupljenija upravo u Baranji.

Treba napomenuti i to da je u našoj tročlanoj „hedonističkoj delegaciji“ osim dva gastro amatera – entuzijasta bio i iskusni profesionalac chef Ivan Đukić, član hrvatske kulinarske reprezentacije i odličjima ovjenčani sudionik ovogodišnje kulinarske olimpijade koja se održala u Stuttgartu, pa je stoga pozitivan dojam nakon kušanog još snažniji, ako ima potvrdu i od strane struke. Ivan je naglasio i da formalno obrazovanje uopće ne mora biti mjerilo uspješnosti nekog kuhara: „Nekad su priučeni kuhari bolji od školovanih, nemaju to opterećenje formalnostima i uzancama struke, slobodniji su…“.

A svi kuhari, oni sa formalnim kao i oni sa neformalnim obrazovanjem, ali i ne samo kuhari već i svi pojedinci kojima je u interes razvitak i afirmacija uskoro će imati priliku za međusobnim umrežavanjem, interakcijom, edukacijom i razmjenom iskustava u okviru Gastro gourmet kluba čije pokretanje je inicirao Ivan Đukić, a koji uskoro dobiva i svoje prostorije u prostoru nedavno obnovljene Stare pekare u osječkoj Tvrđi i čiji je cilj podignuti razinu ambijentalne gastronomije na jedan viši nivo i dati joj medijsku i marketinšku vidljivost koju zaslužuje.

Osim osvježenog interijera i postavljanja nove kuhinje u Citadeli su primjetne i određene novine u samoj ponudi: „Što se tiče novina uveli smo nova jela poput baranjskog šarana, modificirali smo perkelt od ribe, grofovski paprikaš od jela suspstituirali smo sa gulašom od divljači sa domaćim njokama, okruglicama od kruha i prženom slaninom, tu je i jelen na lugarski sa šampionima i vrganjima, uveli smo i vegetarijanski menu. S obzirom na sam karakter restorana i činjenicu da se nalazi u Baranji bazirani smo prvenstveno na tradicionalne specijalitete od riječne ribe, ali osluškujući reakcije, želje i potrebe posjetitelja spremni smo ih s vremena na vrijeme i malo modificirati. Radimo bez dodataka, bez fantova, sve namirnice su izvorne i prirodne i to naši gosti cijene i prepoznaju i prvi vikend nakon otvaranja bili smo puni, što najbolje govori u prilog tome.“

Što se tiče deserta osim palačinki uveli su i kolače, tortu, rolat, pa je stoga i obogaćena ponuda slastica, ali je ukupni jelovnik u konačnici reduciran, jer kako Igor naglašava umjesto velikog dijapazona jela odlučili su ponuditi manji broj jela, ali s imperativom da sva budu vrhunske kvalitete.

Fiš paprikaš i perkelt od riječne ribe najtraženije su njihove delicije, kako Igor otkriva vrlo tražen je i smuđ sa žara, a posebno se ponose činjenicom da je restoran Citadela jedini restoran koji konstantno u ponudi ima i kečigu – „jedinu ribu koja je preživjela još iz doba dinosaura“ kako Igor u šali kaže. Zbog svoje rijetkosti i činjenice da je zaštićena i da je zabranjen njen izlov iz tekuće vode (kečiga koja se služi u restoranima dolazi iz uzgoja) njena cijena iznosi oko 250 kn/kg. No unatoč visokoj cijeni ova riba ima svoje vjerne konzumente.

Kušali smo standardno dobar fiš paprikaš sa miješanom ribom, odličan pikantan perkelt od dunavskog soma sa prženom slaninom od mangulice i domaćim tijestom sa sirom, a ono što nas je posebno oduševilo bio je šaran na baranjski špikovan domaćom slaninom i lukom i dekoriran kriškama limuna stavljenim u režnjeve. Jedna strana šarana je sočna, topi se u ustima, a druga zapečena, a sve to se fino sljubljuje sa krumpirom narezanim na ploške začinjenim s malo soli i papra. I posluženi krumpir je izvana hrskav, a iznutra sočan. Prava rapsodija okusa i  baranjskog obilja!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.