ORFÜ I MECSEK – IDEALNA VIKEND DESTINACIJA NADOMAK PEČUHA
Orfü je jezero i istoimena jedinica lokalne samouprave nekih dvadesetak kilometara sjeverno od Pečuha, glavnog grada mađarske baranjske županije i petog po veličini grada u Mađarskoj.
Mađarski dio Baranje (naravno uz onaj hrvatski) jedna je od mojih trajnih preokupacija. Kada se iz Slavonije kod Belišća ili kod Osijeka prijeđe u Baranju odmah se vidi da je to druga regija, sa drugim povijesnim naslijeđem i geografijom. Da bi se Baranja razumjela u cijelosti potrebno je i upoznati i onaj veći dio povijesne regije Baranje koji se nalazi u mađarskoj. Nekoć jedinstvena regija disolucijom K.u.K. monarhije prije stotinjak godina podijeljena je između dvije države sa različitim paradigmama. Stotinjak godina poslije zahvaljujući EU i projektima prekogranične suradnje kao što je „Routes to roots“ ova regija se (re)integrira. Jest da postoji bodljikava žica na granici, ali uskoro se očekuje i naš ulaz u Schengen.
Posljednji put sam u Mađarskoj boravio 31.kolovoza prošle godine, zadnji dan prije zatvaranja granica. Tada sam konačno realizirao posjet vinariji mohačkoj vinariji Planina s kojom sam se susreo još na adventskom vinskom festivalu u Pečuhu. Od tada izostali su redoviti posjeti Vilanju i Aršanju u toplim jesenskim danima i Thermal spa Siklós u hladnim zimskim danima. Prilika za posjetiti Mađarsku bez korona ograničenja ukazala se koncem svibnja. Poziv da predstavim portal i projekt Hedonism tourism na međunarodnoj turističkoj konferenciji na jezeru Orfü nisam mogao odbiti. Na toj lokaciji proveli smo sadržajan dan i prošlo ljeto, ali je toliko toga ondje skoncentrirano da svaki novi posjet može donijeti nove spoznaje i hedonistička uzbuđenja.
Krenimo od samog smještaja. Natúra panzió & apartmanház Orfü smješten je na sjevernom rubu centralnog jezera. Osim ovoga središnjeg postoje još dva manja sjeverna i jedno južno jezero. Natúra je kompleks koji može ugostiti do pedesetak gostiju. Stari objekti temeljito su renovirani zadržavši izvorni štih. Na prostranoj stražnjoj terasi imali smo objed dobrodošlice; gulaš sa lećom i catering sa jelima od samoniklog bilja sa planine Mecsek. Poslastice od trnine (prunis spinosa) i drijena (cornus mas). Slow food Mecsek u svom najboljem izdanju. Međutim tu iznenađenjima nije bio kraj. Naš domaćin Tibor ujedno je i predsjednik udruge vinara Pečuškog vinogorja. Za razliku od hrvatskog dijela Baranje gdje postoji jedno – baranjsko vinogorje u mađarskom dijelu postoje tri vinogorja. Najpoznatije je ono vilanjsko – šikloško, zatim tu su i mohačko, ali i pečuško vinogorje koje je po površinama nasada pod vinovom lozom jedno od najmanjih u Mađarskoj. Ali to ne znači da proizvode i manje kvalitetna vina, naprotiv.
Prvi na redu je bio Lini belwarel, biser, frizzante ili polupjenušavo vino čiji su nenametljivi mjehurići skladno pratili večeru. Uslijedio je Irsai Olivér Belward iz mjesta Hásságy koje se nalazi jugoistočno od Pečuha, zatim kékfrankos siller Roka motoros vinarije Hétenyi pincészet koja se nalazi u mjestu Mecskenadásd, na istočnom rubu istočnog Mečeka. Prešli smo i na crna vina. Prvo pinot noir vinarije Belward, a zatim kadarka vinarije Hétenyi, a zatim još jedna njihova frankovka pod imenom Tábornok. Pa zatim i cabernet sauvignon i rosée. Za razliku od hrvatskog dijela Baranje gdje (osim graševine) dominiraju uvezene francuske sorte, u mađarskom dijelu Baranje podjednako su zastupljene i autohtone sorte. Nakon što je Tibor Gonda, naš domaćin iscrpno odgovarao na sva naša pitanja vezana uz vina pečuškog vinogorja utonuli smo u san. Probudivši se tri sata prije doručka odlučio sam to vrijeme aktivno iskoristiti i napraviti krug oko jezera. Plan je bio i popeti se na obližnji vidikovac, ali zbog nedostatka vremena na kraju sam se zadovoljio sa krugom oko jezera. No uspon na vidikovac ipak se neplanski realizirao poslijepodne. Krug oko centralnog jezera dugačak je oko 8 kilometara i veći dio se može proći stazom. Osim brojnih mjesta za ribiče, tu je i aquaparka, a sa strane vikendice, restorani, smještajni kapaciteti od mini hotela do jurti.
Odlazimo do Kuće medvjeđeg luka – Medvehagyma ház gdje na međunarodnoj turističkoj konferenciji predstavljam projekt i portal Hedonism tourism. Zahvaljujući simultanom prevođenju Monike Molnar sve teče glatko, Monika duže prevodi no što ja govorim, pa imam dojam da publici još podrobnije objašnjava sve ono što sam naglasio. U dnu dvorane zapazio sam dobrog duha domicilne vinske scene – Györffy Zoltán kasnije mi je rekao da uskoro dolazi nova manifestacija kojoj je cilj prezentirati lokalna vina i na kojoj bi se trebalo iskristalizirati najboljih 25 vina Panonije. Šteta što se preklapa sa baranjskim Wine & walk-om. Nakon korona mrtvila kao i prošle godine će se ponoviti da će sve dosad odgođene manifestacije biti nagurane u kratkom vremenu i da će se pojedine manifestacije koje ciljaju na istu publiku preklapati. No to su sada već slatke brige.
Medvjeđeg luka u obilnim količinama ima i na našem Papuku, ali susjedi Mađari odlučili su od toga napraviti brand pa su stoga i sagradili kuću medvjeđeg ili divljeg luka. Unutra primjerci stijenja i presjeci drva, brojne memorabilije. Na ručku je poslužena i juha od medvjeđeg luka uz brojne druge domicilne delicije. Iskoristio sam pauzu i uputio se ka vidikovcu. Put vodi strmim uličicama, a na jednom mjestu da bi se došlo u ulicu iznad najjednostavnije je proći malim betonskim puteljkom uzbrdo. Na vrhu se nalazi repetitor oko kojega su „omotane“ stepenice, a na vrhu se nalazi vidikovac – 2 u 1 na mađarski način. Sa vidikovca pruža se sjajan pogled na jezeru i okolicu, a dolje se začas može doći strmim puteljkom kroz gusti šumu koji je odlično markiran. Nakon ovog prvog posjetu jezeru Orfü nakon gotovo godinu dana smišljam ideje za detaljnije obilaske. Na listi prioriteta svako će biti tematska ruta Mecsek slow food i vinarije istočnog Mecseka. U jednoj ili nekoliko posjeta ovome kraju ne može se istražiti što sve on skriva. Tek smo počeli…
About Author
