PRVI VINATLON U VINSKOJ PRIJESTOLNICI BARANJE
Došao je i taj dan. Održan je prvi zmajevački Vinatlon. Odgođen je zbog vremenskih (ne)prilika po drugi put i HeadOnEast, ali Vinatlon se održao na radost svih hedonista i vinoljubaca.
Manifestacija je to koja je privukla ljude iz svih dijelova Hrvatske. Nakon odrađenog volontiranja, a prije koordinacije Bačvatlona predahnuli smo uz graševinu iz boutique vinarije Zajec. Nakon što smo se odmaknuli od visokog stola na kosini uz kušaonicu prema „sjedećim“ stolovima koji se nalaze uz gator odmah preko puta, na najfrekventnijoj zmajevačkoj vinskoj cesti – Katoličkom surduku nalazimo se u društvu Željka iz Zagreba kojem je ovo četvrti posjet Baranji. Fascinira ga neposrednost, pristupačnost domaćina bez ikakve usiljenosti. O da… i to je Baranja, nepatvorenost ljudi koja naravno služi i kao socijalni lubrikant. U Baranji kada se zajedno popije čašica vina i kada se nađe zajednička tema za razgovor i slučajni neznanac postaje prijatelj. Da nije riječ o mitu uvjerio sam se osobno na desetine puta. A i sam dolazak u Baranju iz pravca Belišća je mini događaj za sebe.
Gustu podravsku šumu s lijeve strane prekida pogled na Staru Dravu, a potom na Aršanj u susjednoj Mađarskoj. Dvije države – jedna regija jer Baranja se na sjever proteže sve do Mekenješa koji je pak prilično udaljen i od najvećeg grada Baranje – Pečuha. I dok Aršanj ostaje u vizuri lijevo, polako se pojavljuju i obrisi Banskog Brda zdesna na potezu od Baranjskog Petrovog Sela ka Petlovcu. Sa nadvožnjaka koji presijeca koridor 5c u nastanku kod Belog Manastira pruža se još kristalniji pogled na Baranjsku vinorodnu planinu i to je dobar signal da vinska čarolija uskoro počinje.
Zbog strašnog blata u koji bi sigurno zapali ovoga puta ne skrećemo na beljsku vinsku cestu, već nastavljamo ravno i skrećemo za Karanac, a pritom na Bansko Brdo gledamo iz druge perspektive. Uvijek valja vidjeti i nešto novo pa u Suzi strmom cestom skrećemo lijevo i obilazimo tamošnje jezero. Nema više odgode, vrijeme je za odlazak u vinsku prijestolnicu Baranje. Šušur vidljiv odmah na ulazu u mjesto, autobus čakovečkih tablica na parkingu i masa automobila raznih registracijskih oznaka koje nas obilaze na uskoj cesti koja spaja dva surduka, reformatski i katolički.
A u katoličkom surduku agilna koordinatorica volontera Josipa Glavurdić. Na tisuću organizacijskih upita koji znaju iskrsnuti i za koje se u tome trenutku čini da nema odgovora svojom mediteranskom ležernošću u konačnici pronalazi odgovor. Netko drugačijeg temperamenta odavno bi „pregorio“. Svaka čast Josipa! Naravno ako nešto treba pomoći tu smo. Sa vlasnikom vinarije Pavlović koji je također pridošlica u Zmajevac, ali ne iz Osijeka kao većina njih, nego iz Beničanaca iznosimo stolove i stolice iz gatora za likovnu koloniju. To je samo jedan od spin off evenata ovogodišnjeg prvog izdanja Vinatlona. Poslije na slikama vidjeh da su slikali metodom vinorela, ali nažalost nisam ih stigao obići. Previše događanja komprimiranih u vrlo malo vremena.
Sjedimo pred podrumom Zajec i uživamo u njihovom vinu kad odjednom limena glazba se počne ekipirati. Taj zvuk razgalio je osjećaje jednoj grupi vinskih turista iz sjeverozapadne Hrvatske, zvuk koji im se učinio vrlo familijaran i tu kreće njihova interakcija sa sviračima. Vinatlon je tek počeo. Još uvijek smo pasivni promatrači i sabiremo dojmove sa bačvatlona. Od sedam prijavljenih ekipa pojavilo se četiri najhrabrije, a jednu od njih činile su žene. Zadatak nije bio nimalo lak. Ekipa „Baraberi“ koja je došla iz Belišća pokazuje ogrebotine na rukama i masnice na nogama. Bili su viceprvaci prvog Bačvatlona, ali je prvo mjesto ipak osvojila domaća ekipa iz Baranje, točnije iz Draža. Sa dobrim vinom lakše se i rane liječe. Krajnje je vrijeme da krenemo sa Vinatlonom, treba obići petnaest vinarija.
Prva postaja je vinarija Gerštmajer. Na ulazu u vinariju srećemo skupinu vinatlonaca iz Osijeka. Nakon tri minute kao da se poznajemo godinama. Kažu domaćin je tu negdje, ali vino Vam je ovdje, pa se poslužite slobodno. A vino predivno kao i uvijek. Tu je Tomica Đukić, bard hrvatskog kulinarstva koji sprema čitav pregršt delicija. 16.15h je, a ručak/večera u 17.00h, isplati li se ići negdje dalje? Što reći nego da smo na prvoj „kontrolnoj točci“ zaglavili puna tri sata. Sljedovi jela koje je Tomica izbacivao su bili vrh vrhova, a Gerštmajerovo vino je uvijek prefino.
Za cijelu atmosferu svoj dio zasluga definitivno ima i ekipa okupljena oko imena Dine by Theme sa svojim dekoracijama stolova. Teška srca napuštamo vinariju Gerštmajer i krećemo u vinsku odiseju od podruma do podruma, a na kraju svi putovi vode u podrum Zajec gdje se održao after party pod sarkastičnim radnim nazivom „Cooldown Vinatlon“
Svaka čast udruzi vinogradara i vinara Baranje „Zmajevac“ na organizaciji ovog sjajnog eventa. Nakon serije odličnih evenata pod radnim nazivnikom „Mala škola baranjskog vinogorja“ u kojem su manje grupe sretnika mogle uživati primjerice u svim nijansama baranjskih graševina ili sljubljivanju baranjskih traminaca i pralina sada su dokazali i da znaju uspješno raditi i masovne evente. Stoga nema nikakve dvojbe da će nakon ove „generalne probe“ sljedeći Vinatlon biti još bolji i sadržajniji.
About Author
