LOVAČKI DOM DELNICE – GASTRO OAZA NA RUBU PARK ŠUME JAPLENŠKI VRH
Gorski Kotar prirodno je zaleđe grada Rijeke, te stoga i omiljena vikend destinacija Riječana sklonih uživanju u prirodi i gastronomiji, kao i brojnih putnika namjernika, a i onih koji su samo u prolazu. Jedna od zanimljiv mikro destinacija unutar Gorskog Kotara je i park šuma Japlenški vrh i restoran Lovački dom u Delnicama.
U petak 13. prosinca u Gorskom Kotaru pao je prvi pravi snijeg koji me uhvatio već na autocesti, a zatim se intenzivirao nakon silaska na „staru cestu“ kod mjesta Šije. Od Marché Mövenpicka, posljednjeg odmorišta na autoputu kod Ravne Gore do Mrkoplja ima petnaestak kilometara po usponima i krivinama što za jednog panonca, ravničarskog tipa nije nimalo ugodna vožnja kada padaju „krpe“ snijega.
Tek vozeći se sljedećeg dana od Mrkoplja ka Delnicama, kada snijeg više nije padao i kada se sun uživao sam u idiličnim prizorima crnogorice ovijene snijegom. Put od Mrkoplja do restorana Lovački dom vodi preko mjesta Sunger i Sopač gdje se lijevo do ceste nalazi park šuma Golubinjak i nakon petnaestak kilometara vožnje pristiže se do restorana Lovački dom koji se nalazi na jugozapadnom rubu Delnica i predstavlja svojevrstan ulaz u park šumu Japlenški vrh. Sa parkirališta puca odličan pogled na grad, te vam se Delnice doimaju „kao na dlanu“. Inače Delnice su „najviši“ grad u Hrvatskoj, a Begovo Razdolje koje se nalazi tik uz Mrkopalj selo na najvišoj nadmorskoj visini u državi.
Ovaj restoran ujedno je i pansion, a njime upravljaju Hrvatske šume, te je interijer pun „šumskih detalja“ kao što su crteži i skulpture divljih, šumskih životinja, te se tu našao i jedan medo sa kapom djeda božićnjaka. Prije samog objeda kao aperitiv popili smo „Goranski Jäger“ iliti San Hubert. Riječ je o lozovači na bazi malvazije u koju se dodaje 50 vrsta trava, sedam vrsti korijenja i sedam vrsti šumskog voća. Kreatori ovog autentičnog goranskog jakog alkoholnog pića su supružnici Vid i Mirjana Arbanas iz Lokvi.
Za ovu žesticu odlučio sam se nakon preporuke osoblja, a moj prijatelj Petar iz Lipovca koji je navikao na srijemske rakije koje se ispijaju odrješito nije bio pretjerano oduševljen. Međutim ja sam se prije upotrebe konzultirao s internetom koji kaže da je San Hubert potrebno propisno „promućkati prije upotrebe“ i to u ustima i tek onda ga progutati i bio sam ugodno iznenađen, a u glavi sam počeo vrtjeti popis trava koji se nalazi u njemu. Budući da je ipak riječ o pedeset trava nisam daleko odmakao. No, na nekom od sljedećih putovanja zasigurno će biti prilike i za posjet destileriji u Lokvama.
Nakon aperitiva prionuo sam na juhu, a prije objedovanja pažnju je privukao i detalj na tanjuru, salveta posložena tako da podsjeća na novogodišnju jelku. Bilo nam je posluženo čak dvije juhe, bistra goveđa i lovačka juha koja gustoćom i teksturom više podsjeća na gulaš, a sa komadićima zapečenog kruha savršeno prija. Idealno da se malo ugrije u hladno goransko predvečerje. A nakon juha poslužena nam je obilna plata na kojoj su mjesto našli i prženi kolutići luka, kuhano povrće, pekarski krumpirići, pečena svinjetina, „rascvjetane kobasičice“, ražnjići sa piletinom i povrćem, piletina omotana slaninom…i kao šlag na kraju ukusne štrudle sa šumskim voćem, borovnicama i… šlagom.
Lovački dom u Delnicama idealno je mjesto za sve one koji vole kombinirati uživanje u gastro delicijama sa uživanjem u prirodi, a posjet ovom restoranu dovoljan je razlog za silazak sa autoputa koji vodi od Zagreba do Rijeke.
About Author
