BARANJA I BAČKA; OD ZMAJEVCA DO SOMBORA
Dvije sestrinske panonske regije; Baranju i Bačku dijeli moćni Dunav, ali struktura i mentalitet stanovništva prilično je sličan što proizlazi prvenstveno iz geografskih determinanti i kulturnog nasljeđa. Kada pričamo o geografiji mislimo prvenstveno na nepreglednu panonsku ravnicu i dunavske rukavce kojima obiluje i jedna i druga regija.
Naravno, tu postoje i određene razlike; i dok Baranja ima vinorodno Bansko Brdo čiji je najveći vrh Kamenjak sa svojih 243 m/nv najveći vrh Bačke je Đombe koji se nalazi tik uz granicu sa Mađarskom kod Kelebijske šume i stotinjak je metara niži i nije riječ o klasičnom vrhu, već o brežuljku. Ali i Bačka svoja vinogorja ima na subotičko – horgoškoj pješčari. Svojevrsna refleksija Kopačkog rita na lijevoj, vojvođanskoj strani Dunava je Posebni rezervat prirode Gornje Podunavlje na čijim obodima se nalazi grad Apatin, ali i Bački Monoštor – „selo na sedam Dunava“, izolirano od drugih Dunavom i njegovim rukavcima još uvijek čuva uspomenu na obližnju iščezlu „dunavsku Atlanditu“ – srednovjekovni grad Bodrog.
I u Baranji i u Bačkoj mjesta koja nose imena po samoj regiji danas su relativno mala; u Baranji je to Branjin vrh (mađ. Baranyávar), a u Bačkoj gradić ili varoš Bač. Do prije stotinjak godina obje su regije bile integralni dio Austro – Ugarske monarhije. Od GP Batina podjednako su udaljeni jedini grad u hrvatskom dijelu Baranje – Beli Manastir i treći po veličini grad u Bačkoj i sjedište Zapadnobačkog okruga – Sombor. Iako ima pedesetak tisuća žitelja i jedno je od samo dvadesetak mjesta u Srbiji koja imaju službeni status grada Sombor je prava panonska varoš u najpozitivnijem smislu. Isprepleten brojnim zelenilom, sa arhitekturom koja stremi u širinu, a ne visinu doima se poput jednog velikog gigantskog ravničarskog sela što odmah stvara prisnost kod posjetitelja. Kada ste u Somboru ne morate slušati, ali će te osjetiti one stihove barda panonske pjesme Zvonka Bogdana: „U tem Somboru svega navolju, svega ima to istina, pa i žene piju vina, u tem Somboru…“ Sombor i vino? O da! Na sjeveru somborske općine nalazi se vinorodno selo Riđica, a i sam Sombor je domaćin sjajnom vinskom festivalu nazvanom Ravangrad wine fest, a upravo Ravangrad je drugo, neformalno ime Sombora.
Jedan dan u veljači posjetili smo Sombor i uživali u njegovim nenametljivim čarima. Glavni trg vodi ka gradskoj vijećnici, a dok njime šetamo „ćaskamo“ sa zaslužnim građanima, kao što je primjerice Ernest Bošnjak, prvi kinematograf. Sve je tako opušteno i nepatovreno; i trgovci u trgovinama ti se obraćaju sa „ti“, kao starom znancu. Pored gradske vijećnice koja impozantno djeluje pod noćnim osvjetljenjem nalazi se prava gastro meka. Etno restoran „Stari fijaker“ dobro je mjesto za hedonistički predah. Eksterijer i interijer obiluju brojnim detaljima, a hrana je na standardno dobrom nivou.
Nakon Sombora put kući opet vodi u Baranju. Nakon mesnih delicija u Fijakeru i kratkog vinskog predaha u zmajevačkoj Oazi mira na vinskoj cesti Kalvarija riblji specijaliteti u Kovač čardi u Suzi. Terasa sa prepariranim ribljim glavama idealna je kulisa za takve akcije. Standardno dobar fiš paprikaš, a put nas potom vodi do vinske prijestolnice Baranje – Zmajevca.
Svaka prijestolnica ima svoje dvore, pa se tako i u Zmajevcu nalaze Baranjski dvori. Sjajno mjesto za predah i baza za hedonistička lutanja. Sve tako rustikalno, a opet sa svim sadržajima potrebnima modernom putniku. Sa sadržajima koji se stvaraju u centralnom dijelu kompleksa Baranjski dvori poprimit će uskoro vizuru pravog malog resorta, a ni to nije sve; uskoro planiraju i otvaranje trgovine u kojoj će se na jednom mjestu moći kupiti sve baranjske delicije. Proljeće dolazi, a s njime i nove poslovno turističke – priče u Baranji.
About Author
