GASTRO SREM ILI KAKO OSJETITI SRIJEM SVIM ČULIMA
Općina Stara Pazova locirana je u središnjem istočnom Srijemu, na pola puta između dva najveća srbijanska urbana centra – glavnog grada Vojvodine Novog Sada i glavnog grada države Beograda, a posjetio sam ju nedavno zbog manifestacije Gastro Srem.
Ovaj središnji dio Srijema zove se još i „Ruzmarinski Srem“, dok se gornji dio Srijema naziva vinskim, a donji dio svinjskim Srijemom.
Od devet općinskih naselja njih čak četiri smješteno je na samom Dunavu, a to su od sjevera prema jugu Surduk, Belegiš, Stari i Novi Banovci. U mjestu Stari Banovci smješten je hotel River inn u kojem je bila baza naše press delegacije. Riječ je o novom, modernom zdanju smještenom svega nekoliko stotina metara od rijeke u kojem su apartmani nazvani po rijekama, pa tako osim Dunava u River innu imamo i apartmane nazvane Sava, Tisa i Morava. Kontrast tom modernitetu je oranica na koji puca pogled sa balkona hotelske sobe. Netko je mladoj vlasnici dobacio da kupe tu oranicu i naprave baze, a ona je lakonski odgovorila u stilu ovako je prirodnije i izvornije. Ovo je tek bio prvi u nizu kontrasta između novog i starog, ruralnog i urbanog.
Nakon bogatog srijemskog ručka dobrodošlice uputio sam se ka Dunavu. Po izlasku iz hotela odmah u oči su mi upala dva velika gradilišta sa stambenim zgradama. Iako je riječ o ruralnom području zbog blizine Beograda čiji je centar udaljen svega 35 km od Starih Banovaca sve je više stambenih zgrada koji strše između starih kućeraka. Unatoč izraženom trendu urbanizacije Banovci su još uvijek zadržali taj duh seoskog naselja.
Evo još jednog kontrasta za ilustraciju: na klupi preko gradilišta sjedili su lokalni stanovnici, po godinama reklo bi se dokoni umirovljenici i upravo su mi oni objasnili kako doći do Dunava. I kada god smo dolazili ili odlazili oni su bili tamo pa smo ih iz milja prozvali seoski TIC (turističko informativni centar) ili seoski Google. S lijeve strane ceste dva gigantska gradilišta, a s desne strane seoska dokolica.
Nakon odmora u hotelu uputili smo se u Staru Pazovu na Gastro Srem koji se odvijao na središnjem gradskom trgu. Cijeli dan je kišilo, ali organizatori su imali sreću jer je kiša stala netom prije samog početka manifestacije. Zbog toga puno ljudi koji su planirali doći došlo je nešto kasnije što je bila idealna prilika da obiđem sve štandove i popričam sa izlagačima koji su bili raznoliki; od kućnih pivara, proizvođača suhomesnatih delicija do medara, vinara, rakijara, paprikara…
Tu je i ekipa iz udruženja „Kapitalci“ iz Novih Banovaca koja je osvojila prvo mjesto u kategoriji „riblja čorba“ na nedavno održanom Zlatnom kotliću Vojvodine. Tu je bila i sjajna beogradska zanatska pivovara Pivzdarija, te dvije intrigantne vinarije i destilerije iz Surčina – Majetić i Naglić.
Na Gastro Sremu boravili smo dva dana, u petak te u subotu navečer, a subota prijepodne bila je rezervirana za obilazak općine pa smo tako posjetili muzej Macura i Belegišku adu. Muzej Macura nalazi se u Novim Banovcima na adresi Zenit 1. Za one koji ne znaju zenitizam je bio ekspesionistički avangardni pokret u srpskoj književnosti iz dvadesetih godina prošlog stoljeća u koji su postupno fuzionirani i dadaistički, futuristički i nadrealistički elementi, a nazvan je po magazinu Zenit koji je prvo izlazio u Zagrebu a potom u Beogradu.
Muzej Macura je ime dobio po svom vlasniku i kolekcionaru Vladimiru Macuri, a kao prvi privatni muzej u Srbiji otvoren je 2008. godine, a njegova umjetnička zbirka predstavlja jednu od najvećih privatnih kolekcija avangardne umjetnosti u jugoistočnoj Europi.
Nakon muzeja Macura u Novim Banovcima odlazimo sjevernije do Starih Banovaca i Bašte pustolova. Riječ je o klubu pustolovnih sportova i istoimenom ugostiteljskom objektu smještenom na samom Dunavu. Ekipa iz Bašte pustolova organizira riječne regate na Dunavu, a također i sudjeluje na riječnim regatama diljem Europe. Na obali Dunava imaju svoj restoran, smještajne kapacitete i turistički brod za obilaske Dunava.
Upravo na taj brod smo se i mi ukrcali i krenuli put Belegiške ade – gigantskog riječnog otoka usred Dunava koji se nalazi nasuprot srijemskog sela Belegiš. Uživao sam u dunavskom pješčanom plićaku prošaranom mnoštvom školjaka i riječnih trava. Idealna lokacija za bijeg od urbane svakodnevnice. Na povratku smo uživali u ribljoj čorbi, pečenoj kečigi i smuđu iz njihove kuhinje.
Iz Bašte pustolova vraćam se pješice u hotel, a na klupici pored stare kućice zatječem opet seoski Google. Unatoč urbanizaciji selo se neda. Nakon kratkog odmora opet krećemo ka Staroj Pazovi i manifestaciji Gastro srem, a ondje na pozornici srećemo maestra Nikolu, vlasnika istoimene slastičarnice u Golubincima koji je popularizirao kolač „Žanet“ koji nas je i dočekao u hotelskoj sobi.
Legenda kaže da je ovaj jedinstveni kolač volio i slavni skladatelj Ludwig van Beethoven. Recept ovog kolača pronađen je u dokumentima Jeannette dʼHonrath, supruge krajiškog kapetana Carla von Gretha koji je stolovao u golubinačkom dvorcu Šlos. Ludwig i Jeannette poznavali su se od mladih dana, pretpostavlja se da su tada imali i romansu, a nakon njene selidbe na divlju jugoistočnu granicu carstva nastavili su se dopisivati, pa se tako i danas u Beethovenovom muzeju u Bonnu čuva nacrt dvorca Šlos, a pretpostavlja se da je ondje Beethoven i osobno dolazio i naravno kušao njen kolač.
Nakon dva dana boravka u općini Stara Pazova moram priznati da sam uspio osjetiti Srijem svim čulima; kako enogastronomiju, tako i prirodnu i kulturnu baštinu, upoznati njegove stanovnike i lokalne legende. Ili kako to domaćini vole reći: „Iz srca sve lagano…“
About Author
