PREKRASNA PRLEKIJA; OD BIOTERMI DO FANTASTIČNIH VINORODNIH BREŽULJAKA PODNO JERUZALEMA

April 4, 2024 HedonismTourism Leave a comment

Slovenija je možda geografski mala zemlja, ali što se samih sadržaja tiče koje nudi turistima ona je i velika zemlja jer se prostire od južnih Alpa, jadranske obale sve do panonsko – peripanonskog prostora u sjeveroistočnom dijelu zemlje. Tijekom dvodnevnog boravka u Sloveniji podrobnije sam upoznao Prlekiju; mikroregiju u Donjoj Štajerskoj čiji je centar gradić Ljutomer ili kako bi sami Slovenci rekli „Ljutomer – osrčje Prlekije“.

written by Mario Jukić, photo by Nikola Zoko

Iako sam Ljutomer nema niti 3500 tisuća stanovnika i u Hrvatskoj bi figurirao kao oveće selo to mjesto iznimno je urbanizirano što zapravo i nije čudno imajući u vidu da baštini povijest dugu gotovo osam stoljeća; naime Ljutomer se prvi puta spominje 1242. godine pod njemačkim nazivom Leutenberch. Već 23 godine kasnije Ljutomer dobiva pravo slobodnog trgovanja i sudsku samoupravu. Smješten je na krajnjem istoku Štajerske, na prijelazu iz Slovenskih gorica ka ravnom Murskom polju. Nalazi se u srcu Prlekije; mikroregije koju omeđuju rijeke Mura i Drava i svega 35 kilometara je udaljen od hrvatskih županijskih središta Varaždina i Čakovca, a njegova gradska jezgra sastoji se od čak četiri trga – Starog, Glavnog, Miklošičevog i Babičevog.

Stari trg, kako i samo njegovo ime sugerira nekoć je bio centar grada. Iznad tržnice, na mjestu gdje se danas nalazi škola nekoć je stajala obrambena kula koja je branila granice Salzburške nadbiskupije od Ugara. Za one koji ne znaju Salzburška nadbiskupija je sve do 19. stoljeća funkcionirala kao suverena država na čijem čelu je bio knez – nadbiskup pokrivajući otprilike osminu teritorija današnje Austrije, i dio današnje Slovenije. Posljednji vladar ove države koja je na valu Napoleonovih francuskom revolucijom inspiriranih sekularizacijskih stremljenja u konačnici nestala 1812. godine je bio nadbiskup grof Hiereonymus von Colloredo. On je bio i poslodavac Wofganga Amadeusa Mozarta, kao i njegova oca Leopolda. Na Starom trgu, pored kapelice Sv. Ane sagrađene 1756. godine nalazi se i memorijalna lipa zasađena 1991. godine povodom proglašenja nezavisnosti Slovenije.

Babičev trg sadrži još stariju kapelicu Sv. Florijana iz 1736. godine koja je bila dio sustava bedema mjesne crkve Sv. Ivana Krstitelja koja je barokna po svom trostranom dizajnu, ali ima i gotičke elemente u obliku sanktuarija i zvonika. Ti crkveni bedemi su u međuvremenu srušeni, a osim kapelice sačuvane su i dvije bogato ukrašene barokne kapije. Na Miklošičevu trgu se nalazi skulptura dr. Franca Miklošiča, nekadašnjeg rektora Sveučilišta u Beču. Osim njegove statue na tom trgu se nalazi i kuća u kojoj je dr. Miklošić proveo dio svoje mladosti, a u njoj je 1958. godine otvorena prva samoposluga u Sloveniji.

Glavni trg figurira kao današnji centar grada. Na njemu se nalazi i klasicistička zgrada gradske vijećnice iz 1833. godine, a na središtu trga i kužni pil – tako česta pojava u povijesnim središtima gradova diljem nekadašnje K.uK. monarhije. Nije potpuno potvrđeno, ali vjeruje se da je autor i osječkog kužnog pila kipar iz Maribora. U zgradi gradske vijećnice nalazi se i lokalni muzej u kojem postoji i posebna zbirka posvećena dr. Karolu Grossmanu, pioniru slovenskog filma koji je upravo u Ljutomeru napravio prvi filmski zapis. Ovaj trg je 2010. godine proglašen najljepšim trgom Slovenije od strane nacionalne turističke organizacije.

Prlekija i Ljutomer se smatraju kolijevkom konjičkog sporta u Sloveniji. U gradu je 1874. održana prva kasačka utrka na području današnje Slovenije, a žitelji Ljutomera ponosni su i na svoju autohtonu rasu konja koja se zove Ljutomerski kasač. Svake godine na Uskrsni ponedjeljak otvara se sezona utrka.

Nakon razgleda grada okrjepu treba potražiti u nekom od obližnjih restorana. Primjerice Gostišče Stari hrast nalazi se nekih tri kilometra od centra grada u prigradskom naselju Radomerje. Kako mu i samo ime sugerira nalazi se u sjeni stoljetnog prleškog hrasta. Ono što sam kušao tamo nepcu je priredilo posebnu gozbu, a četverosljedni objed zaključen je naravno – prleškom gibanicom.

Nju ćemo kušati i u lončariji Žuman gdje nas je dočekao lončar Saša Žuman čija obitelj ovu tradiciju baštini više od 140 godina. Saša je i nas naveo da se iskušamo na lončarskom kolu. Desetak kilometara zapadno od samog grada u prigradskom naselju Mala Nedelja smještene su toplice i hotel Bioterme. Uz hotel je smješten i glamping kompleks pod nazivom Sun valley sa glamping vilama i glamping šatorima. Termalni park se sastoji od unutarnjih i vanjskih bazena i sauna. Sobe u hotelu su udobne i prostrane i imaju balkon s kojeg puca pogled na vinorodne prleške brežuljke.

Nakon ugodnog i okrepljujućeg sna u hotelu Biotermi došlo je vrijeme za nastavak upoznavanja Prlekije. U prigradskom naselju Pristava koje se nalazi nekih tri kilometra istočno od centra grada lociran je Vinogradiški in kmečki muzej – Vinogradarski i seoski muzej. U njemu se upoznajemo sa nekadašnjim životom običnog puka, a njegova postava govori o tri stoljeća obitavanja obitelji Pavličič na ovom prostoru. Čuli smo u njemu i priče o borbama sa Turcima i Kurucima, vidjeli prastari mehanički stroj za obradu konoplje, kušali njihove seoske delicije, sjajna vina i sok od mirisne sorte vinove loze Izabela, a zasvirala nam je i tamburica te su poneki i zaplesali.

Tinekov brod, odnosno preciznije skela u Gornjoj Bistrici prevezla nas je preko rijeke Mure u regiju Prekmurje, a od domaćina smo saznali da je taj kraj nekoć bio u sastavu ugarskog dijela Monarhije za razliku od ostatka Slovenije koja se nalazila u Cislajtaniji. To je rezultiralo i danas prisutnim razlikama u dijalektu i etnografiji.

Sljedeća destinacija je čebelerstvo (pčelarstvo) Tigeli koje se nalazi u prigradskom naselju Krapje. U njemu smo vidjeli stari pčelinjak iz 19. stoljeća sa očuvanom opremom. Riječ je o oktagonalom drevnom paviljonu sa krovnim otvorom za ventilaciju i svjetlost koji sadrži 84 košnice tipa Naiser kakve se ne koriste već desetljećima. Naravno ondje smo kušali i pregršt sjajnih medova (poput onog od američkog slamnika) i mednih mješavina te sjajne medne likere, a posebice me je oduševio medni liker sa iglicama smreke.

Desetak kilometar južnije nalazi se pitoreskni Jeruzalem. Pogled na vinograde je fantastičan, kao i restoran/prenoćište Sibon u čiji dizajn interijera su skladno uklopljene i stare vinske preše, te bačve. Uživamo i u šiponu i u rumenom muškatu, kao i sjajnim delicijama sljubljenim s tim vinima. Podrobnije se upoznajemo sa domicilnim vinima u turističko – informativnom centru koji figurira i kao lokalna vinoteka. Jeruzalem je svega nekoliko kilometar zračne linije udaljen od međimurskog Mađerkinog brega.