WALK & WINE U DUNAVSKOM KRALJEVSTVU VINA I STARINA
Dan pred ovogodišnji Praznik rada, u nedjelju 30. travnja održan je prvi iločki walk & wine u sklopu Ilok wine weekenda. Produženi, trodnevni vikend u kojem su se subota i nedjelja spojili sa prazničnim ponedjeljkom bio je idealna prilika da Ilok, tu najistočniju točku Hrvatske posjete stotine zaljubljenika u vino i aktivan boravak u prirodi.
U subotu su sudionici Ilok wine weekenda mogli obići muzej grada i stari podrum uz promotivnu cijenu, održavana su edukativne radionice za djecu, te paint & wine radionica, kao i izložba vina iločkih vinara na terasi hotela Dunav, podjela startnih paketa i party dobrodošlice uz tamburaše.
Što se samog walk & wine-a on je bio centralni događaj drugog dana iločkog vinskog vikenda. Uvijek je lijepo doći u Ilok, to dunavsko kraljevstvo vina i starina, okruženo sa sjevera Dunavom, a sva svih ostalih strana načičkanim, nepreglednim brežuljcima obraslim vinovom lozom. Sam ulazak u Ilok cestom koja prolazi kroz gigantski surduk sa debelim slojevima prapora je spektakularan; kao vrata za ulazak u neku drugu dimenziju, u sferu nesputanog hedonizma, odnosno uživanja u prirodi i njenim plodovima.
Što se tiče vinske regije Slavonija i Hrvatsko Podunavlje prošao sam u njoj mnoštvo vinskih hodnji, od najzapadnije točke ove regije – Daruvara, pa eto sada i do najistočnije – Iloka. Shema svakog wine & walka bazično je ista; sudionici krenu na šetnju kroz vinograde i putem degustiraju vina različitih vinara, ali svaki taj vinski hod ima i svoj specifičnosti. Specifičnost ovog iločkog je činjenica da su oni imali dvije rute na kojima su se nalazili posve različiti vinari, jer da su sve smjestili na jednu rutu ona bi bila zaista opsežna, pa bismo dobili jedan ultramaratonski wine & walk. I u hedonizmu često je manje zapravo više, jer u suprotnom tanka je linija između hedonizma i mazohizma, a osim toga činjenica da dobar dio iločkih vinarija sudionici nisu niti obišli ove godine (jer su se nalazile na drugoj trasi) odličan je motiv da dođu i nagodinu.
Nešto prije 9 sati pristigli smo u Stari podrum Iločkih podrum i upali drito u wine walkerski šušur. Bila je to odlična prilika i da se evocira priča o genijalnom Franji Wolfu, spasitelju arhivskog vinskog blaga, a i da se popije za zagrijavanje, „natašte“ sjajan vinjak Iločkih podruma. Preuzimamo startne pakete koji su uključivali čašu, bonove, ruksak i 1,5 l vode i krećemo ka vlakiću Traminac express i autobusu koji je primao one koji u vlakić nisu stali i krećemo na našu malu vinsku odiseju po zapadnim obroncima Fruške Gore.
Izlazimo iz grada, vozimo se cestom prema Neštinu i stajemo potom na prvu točku, vikendicu vinarije Buhač gdje nas dočekuje Domagoj Buhač sa graševinom – najsvježijom u Iloku, roseom i slasnim visokoenergetskim zalogajima. Domagoj je poznat po svojoj samozatajnosti, ali i po svojim sjajnim vinima zbog kojih su mnogi i počeli piti vino. Kao i inače nije mnogo pričao o svojim vinima, pustio je da to ona rade sama za sebe. Nastavljamo ravno glavnom cestom prema graničnom prijelazu i vojvođanskom Neštinu, te skrećemo desno za Radoš. Riječ je o vinogradarskom položaju, ali i iločkom zaseoku koje je ujedno i najistočnije naseljeno mjesto RH. Putem nas dočekuje punkt mlade ali agilne vinarije Zajac koju ne treba nipošto brkati sa zmajevačkom vinarijom Zajec. Osim vina ondje nas dočekuje kruh s masti, sir i odlični čvarci.
Nastavljamo dalje do vinarije Papak, prošavši usput pored Slovačke kuće gdje nas dočekuje njen utemeljitelj Mladen Papak koji je okupljenim održao i vrlo informativna i inspirativan govor o svojoj vinskoj priči dok je stajao uz dio zida stare obiteljske kuće u kojoj je rođen prije gotovo šezdeset godina, a uz koji se nadovezala moderna vinarija s kušaonicom napravljena prije nekoliko godina, a u planu je i izgradnja smještajnih kapaciteta Na informaciju da uskoro, za nekih tri mjeseca slavi šezdeset godina dobio je kompliment wine walker(ica) da odlično izgleda pa potom nastavio svoje izlaganje.
Prvih desetak godina živio je s roditeljima na Radošu, a onda su prešli u sam Ilok jer na Radošu tada nije bilo infrastrukture kao u samom gradu. Agronom po zanimanju preko 20 godina je radio u stožernoj vinariji iločkog vinogorja – Iločkim podrumima d.d., kao enolog, glavni enolog i direktor. Njegova samostalna vinska priča započinje 2014. godine kada je kako sam kaže shvatio da je dovoljno vremena radio za druge i da je vrijeme da počne raditi za sebe. Njihovi vinogradi nalaze se na nekih 200 metara nadmorske visine, na južnoj ekspoziciji Fruške Gore, a kako Mladen kaže orijentirani su isključivo na kvalitetu, a ne na kvantitetu. Nakon nadahnutog govora poveo je i wine walkere na obilazak podrumskog dijela vinarije. Tasting njihovih sjajnih vina pratili su i slani i slatki zalogaji.
Produžujemo do sljedeće točke na Radošu, one poljoprivredne zadruge TRS a grupa je već naveliko raspjevana. Ondje nas dočekuje suvlasnik Mario Faletar koji nas uvodi u njihovu vinsku priču koja nije samo vinska jer odnedavno proizvode i hladno prešano ulje od sjemenki grožđa, brašno te ekstrakt od koštanih grožđica. Ondje nas dočekuje i ručak „na žlicu“ – čobanac sa gljivama.
Nastavljamo dalje, do vinogradarskog položaja Rađevac gdje nas dočekuju dvije vinarije Čobanković, ali i tamburaši i roštilj. Poslije ručka „na žlicu“ još jedan topli obrok. To je pravo srijemsko gostoprimstvo, ako se ondje ne udebljaš barem malo kao da nisi niti bio.
Produžujemo dalje ka vidikovcu Vukovo i punktu Iločkih podruma. Prvi put se odmičemo od vinograda (da bismo se opet vratili u vinograde) i prolazimo kroz malu džunglu. Nikome to ne smeta, svi su veseli i raspjevani. Na Vukovu uživamo u pogledu i krećemo potom prema gradu i hotelu Dunav kao našoj posljednjoj točci. Nakon svih tih vina treba popiti i jednu kavicu. Ako uz to još imate i pogled na Dunav to je jednostavno prva liga. Cijela ekipa se skupila na terasi hotela, a vrijedni organizatori već pripremaju teren za afterparty.
Što na kraju reći nego da je wine & walk u najistočnijem hrvatskom vinogorju ispunio (pa i premašio) sva očekivanja. Sve pohvale organizatorima iz udruge „Posjeti Ilok“ i domicilne turističke zajednice. Tu moramo spomenuti i članove planinarskog društva Liska koji su trasirali stazu i vodili wine walkere kako se nitko ne bi mogao izgubiti. Vidimo se dogodine na drugoj ruti!
About Author
